Zašto se knjiga zove Sretno dijete i da li time asocira da su onda vremena bila bolja? LINNARK

Radni naslovi bili su: Zagreb 80, Novi val, Ne pitaj za mene, Zamisli, i onda na kraju – Sretno dijete. Za svaki od tih naslova imao sam neke razloge koje nerado objašnjavam, jer mislim da čitaocima/gledateljima treba omogućiti da ih dešifriraju bez da im netko docira što je autor htio reći. Od svih njih, ovaj sam posljednji odabrao u trenutku kada sam pomalo nevoljko samom sebi priznao da ipak on najbolje odgovara mojoj priči – nekako sam ga do posljednjeg trenutka htio izbjeći, ali na kraju sam shvatio da nemam kud i da ga je sam film odabrao.

Dragi Igore, ne želim se ulizivati i sve, ali cijenim Vaš rad. Koje pitanje moram postaviti da bih dobila knjigu od Popcorna?  Bez obzira na to, evo.... Koji ste bili po redu kad je Pero iz kvarta dobio novu ploču od Led Zeppelina? :-)  I, kako ste danas? :-) NENYA

Ni sam ne znam kako kotirao u kvartovskoj burzi ploča, jer su se pozicije stjecale prije svega kvalitetom gramofona, a tu sam bio prilično prosječan... A danas sam malo umoran od samoga sebe, nekako mi je muka kada vidim koliko me ima po novinama, ali to je cijena promoviranja filma. Svečano vam obećajem da me, kada svo ovo ludilo prođe, nećete ni čuti ni vidjeti barem godinu-dvije. Dakle, trpite me još malo.

Nakon dva dokumentarca, postoji li želja za snimanjem igranog filma? GAND

Imam ja raznih želja, ali pametan čovjek želje usklađuje s mogućnostima. A one su, čini mi se, protiv te ideje.

Još nisam pogledao film, ali koliko sam shvatio iz kritika i osvrta po medijima, film je u velikoj potrazi za Azrom i njihovim frontmenom Štulićem. Zašto mu je posvećena tolika pažnja u filmu ako čovjek, očigledno, ne želi sudjelovati u takvim i sličnim projektima? MAJSTOR

Ima jedan zgodan dramski tekst u kojem dvojica čitavo vrijeme pričaju o nekakvom Godotu, a on se na kraju ne pojavi. I tog Becketta, a tako se zvao ovaj koji je pisao, nitko nije pitao zašto Godotu posvećuje toliku pažnju... (A i meni svakakve usporedbe padaju na pamet...)

Koliko se buhtli može dobiti od kile brašna? (fusnota: da nebi bilo "nije vezano za temu". kak ne. kud ćes sretnijeg djeteta od onog s vrućom buhtlom od pekmeza / nutelle u ruci) SPILJA

Da, upravo ovo pitanje me ostavilo bez tona i slike.

Čemu takav tužan ozbiljan i tužan izraz lica na slici, ako promoviraš "Sretno dijete"?  IRUBIN

To je, nažalost ili na sreću, moj prirodni izraz lica. Već sam odavno primijetio da me upravo zbog toga ljudi doživljavaju mnogo ozbiljnijom osobom nego što u stvari jesam. Mislim da mi je duh vedriji od lica.

Prije tri sam mjeseca preživio jednu vrlo gadnu prometnu nesreću i zbog toga, što sam ostao razmjerno normalan i neoštećen, smatram se prilično sretnim čovjekom.

Da li pod sretnim djetetom smatrate pripadnike generacije koji su u doba novog vala bili tinejdžeri i ako da zašto? ROMMEL

Ja ne smatram ništa, a čak i ono malo što smatram, uglavnom držim za sebe. Na vama je da interpretirate moj film i knjigu, i što god u tome zaključite, ja se sa svime slažem. Ono što sam imao reći stalo je u tih 97 minuta i 200 stranica, a sada je red da šutim i pustim druge da govore.

Buhtle s marmeladom ili nutelom.

Gledati "Sretno dijete" isto je kao doći u Rim a ne vidjeti Papu...  Najmarkatnije, najkarizmatičnije i najutjecajnije figure iz tog razdoblja nema u filmu... Poznato mi je da je Igor na sve načine pokušavao doći do Štulića i da ga je ovaj hladno otpilio... Koliko i dali je po Mirkoviću ovime njegov dokumentarac izgubio išta u pokušaju da vjerno oslika događaje i atmosferu tog vremena? PEHONEY

Vjerovali ili ne, prilično sam zadovoljan kako je priča o Štuliću ispala u filmu (vidi odgovor pod 4) i nisam siguran da bih tu puno mijenjao, sve i da mogu. Pogotovo nakon što sam se uvjerio takvo rješenje vole i neki ljudi u čiji filmski ukus vjerujem. S druge strane, jasno mi je da ljudi koji žarko žele vidjeti kako Johnny izgleda danas, neće dijeliti moje mišljenje. U svakom slučaju, film nisam radio zbog Štulića, pa tako sumnjam da ga se zbog Štulića isplati i gledati. Usput: bio sam u Rimu i nisam imao nikakvu potrebu vidjeti Papu. Nismo svi isti - i upravo zato nam se sviđaju različiti filmovi.

Koliko ti je vremena trebalo da napišeš ovu knjigu, i misliš li da nije prošlo previše godina, od vremena u kojem se knjiga događa? IRUBIN

Knjigu sam pisao neumjereno dugo – više od godinu dana, ali dijelom i zato što sam, radeći paralelno film, često bio prisiljen na duge periode kada bih rukopis posve zapustio. Puno vremena trebalo mi je i zbog dugog i rudarskog istraživačkog rada, mjesecima sam sjedio u čitaonicama i na temelju arhiviranih materijala pokušavao rekonstruirati događaje. Je li prošlo previše vremena od tada? Točno dvadeset i dvije godine. Odmah bih pristao na upola manje.

Da, film jest pomalo zagrebocentričan. Priznajem to mirne duše, jer iza te činjenice ne stoje nečasni motivi. Time nisam htio nikoga zakinuti ili marginalizirati, nego takav diskurs proizlazi iz odluke da ću film uobličiti kao osobnu priču.

p.s.

13. Nema ni Parafa i Termita. Dokumentarac je uvrstio srpsku scenu da digne pare u Srbiji a nije prikazao punk trokut Ljubljana-Zagreb-Rijeka. TOM HAGEN

Pošto je gosp. Mirković dobio u ruke samo 12 pitanja, a 13. je "uletjelo" nakon uručivanja, pokušat ću odgovoriti u njegovo ime (tijekom splitske promocije dosta smo pričali o zadanoj temi, pa mi se čini da sam shvatio 'što je pisac htio reći'), nadajući se da ću u tome uspjeti a da se on ne uvrijedi. S tim da se odgovor na ovo pitanje može iščitati i iz gornjih objašnjenja… Čovjek je radio sliku tog vremena iz osobne perspektive, osobnih emocija i osobnih favorita. I to je jasno svakom tko pogleda film. A sad, zašto tu nema ovih ili onih, mogli bi satima razglabati, ali ovo jednostavno nije BBC-jeva dokumentarističko-istraživačka priča o Novom valu nego Igorova sjećanja na to vrijeme. U kojem se on zatekao u trenutku odrastanja promatrajući sve na jako emotivan način i to ne kao aktivni sudionik nego kao aktivni gledatelj i slušatelj.

Pitanja uručio - odgovore dostavio (i odgovorio na zadnje pitanje): Vlado Ercegović

snimio: Žarko Tičinović