VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PAUČINA - HUMPHREY BOGART

KOMENTARI:

Re: PAUČINA - HUMPHREY BOGART
Sta reci do - ulepsao si mi dan ovim tekstom!
Komentar: Pajke 04.05.2004.

Re: PAUČINA - HUMPHREY BOGART
onda je vrijedilo truda
Komentar: Rommel 04.05.2004.

Re: PAUČINA - HUMPHREY BOGART
Poznavajući osobno autora ovog teksta, mogu reći da svoju strast prema filmu pokazuje na najbolji mogući način - dijeleći je sa svima nama koji želimo saznati više o filmu i ljudima oko njega. Na kraju mogu reći:
Sergej, samo tako naprijed!!!
Komentar: dmandi 10.05.2004.

Re: PAUČINA - HUMPHREY BOGART
thanks Dodo, nadam se da ćeš mi oprostiti sve impulse koje si potrošio čitajući ovaj "tekstić"
Komentar: Rommel 10.05.2004.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Kolumna: PAUČINA - HUMPHREY BOGART

Kolumna: PAUČINA - HUMPHREY BOGART PAUČINA - HUMPHREY BOGART
(03.05.2004.)

Humphrey Bogart na filmu - biografija

U ovotjednoj paučini  kolega Sergej Karov se prisjeća jednog od najvećih, Humphreyja Bogarta.

«Zasviraj to ponovno, Sam» četiri riječi koje su postale simbol čovjeka, za neke diskutabilno, koji ostaje najveća filmska zvijezda svih vremena. Iako je Ingrid Bergman a ne Humphrey Bogart  bila ta koja je rekla «Zasviraj Seme, zasviraj «As Time Goes By», u filmu iz 1943. «Casablanca», fraza je uspjela nadživjeti preko 50 godina hollywoodskih zvijezda, filmova, starih studija, novih studija, i gomile tehnoloških inovacija, i nanovo raspiruje pojam što je i što treba biti prava filmska umjetnost. 


Iako neki špekuliraju o datumu kao Warnerovom propagandnom triku, Humphrey DeForest Bogart je rođen na Božić, 1899. Njegov otac Belmont DeForest Bogart bio je istaknuti newyorški liječnik, a njegova majka, u profesionalnim krugovima znana po djevojačkim imenom Maud Humphrey je bila cijenjena kao ilustrator za djecu. «Bogie», kojemu je taj nadimak skovao kolega glumac Spencer Tracy, bio je tako sladak kao beba da ga je vlastita majka odabrala kao model za ilustracije na proizvodima Mellin dječje hrane. Godinama kasnije to će se transformirati u mit da je Bogart originalna Gerber beba.[1]

«Bili smo obitelj u kojoj se ganjala karijera, prezauzeti da bi imali vremena za intimnost», ublaženo je opisao Bogart tajnu koja ga je mučila u dubini srca. «Bilo je mnogo nemira u toj kući», tvrdio je jedan od susjeda, koji je inzistirao da je Maud ignorirala djecu i strašno se opijala, dok je Belmont svoju divljačku narav iskaljivao na svom mlađahnom sinčiću. Bajka ili stvarnost, ali Maude se usredotočila na svoju umjetnost, a Belmont na svoju očitu ovisnost o morfiju nastalu u kombnaciji bolova zaostalih od ranije ozljede noge i poniženja što tek kao «druga violina» učestvuje u ženinom uspjehu. Bogart nikad nije javno govorio o nagađanom zapostavljanju i zlostavljanju, ali je često iskreno iskazivao što je osjećao prema majci. «Okrutno, kako može zazvučati», rekao je Bogart, «Maud nije bila žena koju se može voljeti jer su njeni osjećaji bili takvi da  nitko od nas nije mogao ni doprijeti do nje.» Takav odnos će prerasti u osjećaj nepovjerenja koji će  kasnije opterećivati njegove odnose za ženama.

Maude i Belmont su bili odlučni da održe fasadu uzorne obitelji preko obrazovanja njihova sina, kojega su spremno poslali u najbolje obrazovne institucije Massachussettsa2 i u akademiju Phillip's. Ovaj je plan bijedno propao. Humphrey je izbačen iz škole zbog loših ocjena, a spominjala se i drskost prema ravnatelju.  28.5.1915. Sjedinjene Američke Države uključile su se u 1. svjetski rat, a Bogart se odmah prijavio u jedinice Mornaričke rezerve. U  filmu iz 1954. «The Caine Mutiny» («Pobuna na brodu Caine») Bogart će imati šansu ponovno proživjeti svoja iskustva iz doba služenja u mornarici kao ozbiljni mornarički poručnik Queeg, čije će kruto držanje discipline i autoriteta, izazvati pobunu kod njegovih ljudi. Film će Bogartu donijeti njegovu drugu nominaciju za Oscara.3 No njegovo osobno mornaričko iskustvo je daleko manje glamurozno. Do trenutka kada je poslan na more, rat je završio i Humphrey je proveo 6 mjeseci prevozeći momke iz Francuske kući. Iako je govoreći o svom ratnom iskustvu spominjao prisilu autoriteta i sukobljavanje, njegov dosje odaje da je bio uzoran regrut, posebice se ističući poslušnošću i trezvenošću - dvije karakteristike koje neće zadržati tokom glumačke karijere.

Nakon što je završio službovanje u mornarici, obiteljski prijatelj, kazališni producent William Brady, dao je Bogartu posao uredskog momka. Ovaj je brzo napredovao do funkcije kazališnog managera, a obavljao je i razne posliće u Bradyevom newyorškom filmskom studiju «World Film Corporation». Bradyeva kći, Alice, dala je Bogartu prvu glumačku priliku - jednu rečenicu u ne naročito poznatoj predstavi, a gdje  je ona bila glavna zvijezda. Čini se da je Bogi to odradio kako treba jer je Alice u mladom glumcu vidjela potencijal i nagradila ga s malom ulogom u komadu iz 1922. - «Driftings» («Lutanja»), u kojoj je opet Alice imala glavnu ulogu,  a producirao ga je njen otac. Time je Bogart skrenuo pažnju na sebe taman koliko je trebalo. Ostavio je dovoljno jak utisak da bi dobio drugu glavnu ulogu u komičnu komadu «Swifty»(«Brzi»), režisera Johna Cromwella, koji će kasnije ponovno surađivati s Bogartom u filmu iz 1946 «Dead Reckoning4» («Smrtonosni obračun»), gdje će mu partnerica biti Lisbeth Scott.

Tijekom dvadesetih godina Bogart je nalazio posla u čitavom nizu staromodnih komedija i drama. Također se vratio poslu za Williama Bradya kao manager gostujuće kazališne predstave «Drifting» u kojem je zvijezda bila trudna Alice Brady. Nedugo nakon toga Alice će roditi bebu i biti zamijenjena sa etabliranom glumicom Helen Menken, tanašnom crvenokosom djevojkom koja je svoje kazališno umijeće razvijala već od 6. godine. Nevoljka romansa začela se između Bogarta i Menken - Bogart je bio impresioniran njenim talentom i ljepotom, ali nije želio postati «kućni muž» kakav je bio njegov otac, oženivši se ženom koja bi bila glavni hranitelj obitelji. Ipak Menken je bila uporna i par se vjenčao u Gramercy Park Hotelu 20.5.1926. Brak se raspao u manje od godinu dana. Bogart se odao svojemu uspješnijem hobiju, opijanju, da bi uskoro stekao i dragovoljna sudruga u hobiju, glumicu Mary Phillips, koju je upoznao u nekoj od ranijih kazališnih produkcija. Phillips je bila pijanica svoje vrste. Dvojac je bučio bučnim dvadesetima5 posjećujući sve lokalne krčme6, što vjerojatno daje najrealističnije objašnjenje čuvena ožiljka na Bogijevoj usnici. Bogie bi u pijanom stanju često nehotice uvrijedio nekoga, tko bi ljubazno uzvratio uslugu tresnuvši ga šakom. Kružile su i druge priče o porijeklu ožiljka,7 a Lauren Bacall u svojoj biografiji «By Myself» («Sama») pripisuje ga batinama dobivenim od oca dok je bio dijete, ali to nitko ne zna zasigurno. Unatoč čestim posjetama krčmama, Mary Phillips je ipak bilo više stalo do glume nego li do pića i pokazala se kao snažan poticaj koji je inaugurirao Bogartovu filmsku karijeru. Njegov prvi poznati film je «The Dancing Town» («Rasplesani grad»)iz 1928. god. sa Helen Hayes u glavnoj ulozi, a u produkciji «Paramounta»8. Te iste godine Mary Phillips i Bogart su se vjenčali u njenom obiteljskom domu u Hartfordu, Connecticut.9

Bogartov prvi veliki filmski uspjeh došao je 1930., uspješnim probnim snimanjima remakea filma «The Man Who Came Back» («Čovjek koji se vratio») što će mu donijeti ugovor s Foxom10 i put u Hollywood. Napokon je Bogart bio u poziciji da se sam pobrine o svom životu, kao što je oduvijek i želio, ali Mary nije bila zainteresirana napustiti vlastitu karijeru u New Yorku. 1930., Bogartov dolazak u Los Angeles, teško da je doživio dobrodošlicu o kojoj je on maštao. Saznao je da je uloga u «The Man Who Came Back» ponuđena još dvojici i da je odabrana poznata zvijezda nijemih filmova Charles Farrell. Bogart je jednostavno pozvan da pomogne Farellu u njegovoj tranziciji iz nijemih u zvučni film, a što je brinulo šefove studija, ali Hollywood nije odbacio Bogarta. Slijedećih godinu i pol proveo je snimajući omanje uloge u filmovima, uključujući i film Bette Davis iz 1931. godine «Zla Sestra».  Bogart će snimiti 6 filmova sa Davis, više nego li sa ijednom drugom glumicom..  Film iz 1939. «Dark Victory» («Mračna pobjeda») sa Davis zapazio je Warnerov11 šef za odnose s javnošću, S. Charles Einfeld koji je predvodio kampanju u Warneru da se  Bogarta načini zvijezdom.  Ali vrijeme još nije bilo dozrelo.

Nakon što je potraćen u beznačajnim ulogama i sa smješnim rečenicama tipa:» Da li je netko za tenis?», Bogart se pozdravio sa Foxom i Hollywoodom i vratio se u New York. Tragedija je pogodila Bogarta u 1934. kada je njegov otac Belmont umro, a sestra Frances postala manično depresivna nakon umalo fatalnog poroda. Rastrešen zbog smrti oca i karijere koja je propadala, Bogart se borio za uloge dok ih je  Mary izdržavala ulogama u kazalištu. Srećom, utjehu nije tražio samo u boci: Dramatičar Robert Sherwood ponudio je Bogartu ulogu u njegovom komadu, “ The Petrified Forest” («Okamenjena šuma»).  Ova je bila prekretnica koja je odredila kurs prema Bogartovu zvjezdanom pijedestalu. Bogart je spakirao torbe i vratio se u Hollywood, ovaj put za stalno. Mary tada nije otišla s njim, ali mu je ostala odana. 

Warner se zainteresirao za Sherwoodov komad, osjećajući da ima sve što treba da bi bio veliki komercijalni uspjeh: gangstere, socijalnu poruku, Sherwoodovo ime i Broadwayski uspjeh iza sebe. Leslie Howard je odabran za glavnu ulogu, repriza njegove uloge u kazalištu, ali studio je za ulogu gangstera Duke Manteea na umu imao Edwarda G. Robinsona, dakle za ulogu koju je Bogart portretirao na kazališnim daskama. Kad je Howard odbio snimati film bez Bogarta u ulozi Duke Manteea, studio je popustio, a ostalo je povijest. Prijateljstvo između Bogarta i Howarda Bogartu je toliko značilo da je svoju kćer, nazvao prema njemu. 

Bogart je bio zahvalan za ulogu i nije mario da otada počme dobivati samo takve, tipske, uloge. Ti rani Film Noir12 klasici dali su Bogartu šansu da se odmjeri sa velikim imenima dok je tek radio na izgradnji vlastite osobnosti. Bogie je bio popularan među kolegama glumcima. Šarmirao je Idu Lupino koja je s njim surađivala u filmu iz 1940. godine «They Drive By Night», («Oni voze noću»), gdje je glavnu ulogu imao George Raft. Lupino je jednom izjavila o Bogartu: «Biti s njime, meni je predstavljalo vrhunac nebeske divote i smirenosti.» 1937. Bogartova karijera ponovno je tonula dok je on bio bacan u kovitlac nezaboravnih gangsterskih uloga. Kao što je film iz 1936. «Bullets and Ballots» («Kugle ili Kuglice») sa Edward G. Robinsonom. Bogart je privremenu utjehu našao na nevjerojatnom mjestu, na radiju. CBS je pokrenuo «CBS Shakespeare Theater» jednosatne izvrsne adaptacije u kojima su nastupale neke od najvećih Hollywoodskih zvijezda: Claud Rains, Rosalind Russell, Tallulah Bankhead i Orson Welles. Ovo je iskustvo ponovno razbudilo Bogartovu ljubav prema glumi koja je počela polako blijediti. 

Ti rani dani u Warneru dali su Bogartu reputaciju koje se plašio. Na njega se nije gledalo kao na potencijalno glavnog glumca nego kao stereotipnog gangstera. Vidio je kako mu karijeru polako zahvaća rutina i monotonija slično «grubijanima» koji su bili prije njega, poput Robinsona i Rafta, ali uskoro će steći kontrolu nad svojom karijerom. Pristajući na ulogu u filmu «Swing Your Lady», Bogart je isposlovao ugovor sa Warnerom na 1100$ tjedno, i uz opciju od još dodatne dvije godine sa 2000$ tjedno. Bogart je Warneru napokon postao isplativa investicija.  Nakon mjeseci postupnog udaljavanja jednog od drugog, Bogart i Mary Phillips su se razveli. U kolovozu 1938, Bogart ženi glumicu Mayo Methot koju je sreo pred više godina u New Yorku.  U Hollywoodu je bila znana kao “Sluggy” jer je imala  reputaciju strašne pijanice nasilna karaktera.  Po gradu su uskoro postali poznati kao «ratujući Bogarti» zbog svojih bučnih javnih svađa, koje je uzrokovala  Mayoina posesivna ljubomora. Mayo je ipak podržavala Bogartovo stremljenje boljim ulogama i, prilično čudno, pomogla je smanjiti jaz između Bogarta i njegove majke Maud u njenim zadnjim danima. Bogart se susreo sa Johnom Hustonom u legendarnoj Warnerovoj «zelenoj sobi» nazvanoj tako po zeleno obojanim zidovima. Radili su zajedno na filmu iz 1938. «The Amazing Dr. Clitterhouse» («Zapanjujući Dr. Clitterhouse»), gdje je glavnu ulogu imao Edward G. Robinson, a Huston je napisao scenarij. Tijekom snimanja ovog filma Huston i Bogart se nisu sreli jer je Bogart još uvjek bio samo pomoćni glumac, ali nedugo poslije Bogart je pozvan u zelenu sobu i dvojac je zapodjenuo razgovor. To je bio početak jednog divnog prijateljstva.

Suradnja ovo dvoje ljudi rezultirati će nekim od naslavnijih filmskih trijumfa; «The Maltese Falcon» («Malteški Soko»), «The Treasure of the Sierra Madre», («Blago Sierra Madre»), «The African Queen» («Afrička kraljica») and «Key Largo» u kome se Bogi ponovno susreće sa Edward G. Robinsonom i koji će biti zadnji zajednički nastup njega i njegove 4. žene Lauren Bacall. 1940.  studio je osigurao prava na zadnji roman William Riley Burnetta «High Sierra» («Visoka Sierra»).  Huston je pozvan da surađuje sa Burnettom, također povremenim scenaristom na  filmskoj adaptaciji njegova romana.  Uloga Roya “Mad Dog13” Earlea prema kazivanjima je bila namijenjena glumcu Paulu Muniju, ali Munijeve primjedbe na scenarij Warnerowe su djelatnike prisilile da zaborave na njega. Bogart je sad trebao izbjeći i drugog Hollywoodskog «grubijana», Georg Rafta.  Bojeći se tipiziranja uloge, Raft je na kraju ulogu i odbio.  Postojale su glasine da je Bogart odgovorio Rafta od uloge da bi je osigurao za sebe. Iako je to bila još jedna gangsterska uloga Bogart je uvidio njen potencijal i važnost. Sa Raftovim odustajanjem, a uz Hustonovu preporuku, Bogartu je dana uloga Roya Earlea, i napokon je njegova glumačka svestranost spoznata. Uloga ga je izbacila među zvijezde i ugravirala put za njegove buduće glavne uloge.

U listopadu 1936, FBI, u tajnom izvještaju o komunističkom utjecaju naveo je i Bogarta među 21 osobom sa izraženom naklonošću prema komunističkoj partiji14. Nije bilo osnova za takve tvrdnje, ali to nije spriječilo predsjedavajučeg specijalnog odbora za neameričku djelatnost da proganja Bogarta i ostale. To će biti iskustvo koje Bogart neće nikada zaboraviti. 1942. godine dobiti će ulogu koja će mu osigurati mjesto u filmskoj povjesti. Šef studija Hal Wallis prvobitno je za ulogu Ricka na umu imao Ronalda Reagana. Studio je odaslao izvještaje za tisak s Reaganovim imenom kao i sa njihovim izborom za glavnu žensku ulogu, Ann Sheridan.  Bogartov stari prijatelj George Raft također se trudio dobiti ulogu, ali je Wallis na kraju odabrao Bogarta.  Ingrid Bergman dobila je željenu ulogu Ilse. 

Casablanca je osvojila  nagradu Akademije za najbolji film 1942., a Bogartu je donjela prvu nominaciju za najboljeg glumca. Iako je izgubio Oscara, film i uloga učinili su ga besmrtnim, osiguravši mu status filmske legende.  Sumnje Bogartove supruge Mayo o nevjeri pokazale su se ispravnima kada su u Warneru odabrali mršavu 19-godišnju manekenku imenom Lauren Bacall za njegovu partnericu u filmu «To Have And Have Not» («Imati i nemati») iz 1944. godine. Film, baziran na romanu Ernesta Hemingwaya, producirao je Howard Hawks, a koscenarist je bio legendarni pisac William Faulkner.  Lauren Bacall je odabrana za ulogu Marie nasuprot Bogartu, a Bogart i Bacall dali su novu definiciju izrazu «kemija na ekranu».  Njihovo udruživanje na sceni počelo je personificirati definiciju «vrhunske ljubavne afere». Očite iskre koje su izbijale između Bogarta i Bacall tokom snimanja «Imati i nemati» nije bilo lako sakriti i naposlijetku su dovele do toga da se 1945. godine. razveo od Mayo. Dva mjeseca kasnije Bogart je oženio Bacall. Čini se da je “Betty” kako ju je zvao donijela sa sobom ljubav koju mu je majka uskratila. Oni su imali međusobno sporazumijevanje bez da je ijedna riječ upotrijebljena, a to je bilo očito i u njihovoj suradnji na ekranu. Bogart se privikao na kućni život, no iako je počeo manje piti i dalje je volio dobre provode pa se u ranim pedesetima okružio nizom «suurotnika» u koje su spadali Frank Sinatra, David Niven, Judy Garland i njen muž Syd Luft. Nakon divljeg vikenda u Vegasu Lauren Bacall nazvala je grupu “rat pack”- «čopor štakora». 

Tako su nastali “Holmby Hills Rat Pack” prema imenu kuće koju su Bogart i Bacall dijelili u  Hollywood Hillsu  Romanca izvan ekrana kulminirala je na ekranu 1946. u filmu «The Big Sleep»(«Veliki San»). Bogart je kreirao standard za ulogu Philipa Marlowea gruba privatna detektiva koji će se upotrijebiti u čitavom nizu kasnijih filmova. Smatran za najbolji film iz “Film Noir” perioda, The Big Sleep vješto kombinira intrigu i inteligenciju. Bacall i Bogart će se vjenčati tokom snimanja «The Big Sleep». Kao mamac za reklamu studio je ponovno snimio nekoliko scena nakon što su oni vjenčani uključujući i čuvenu scenu gdje Bogart i Bacall koriste jahanje konja kao metaforu za sex.  U tim sretnim godinama svog života, Bogartu je pružena prilika da vježba i očinske instinkte, kojih je bio lišen od strane svojih roditelja. Bacall rađa sina, Stevena 1949. i kćer Leslie Howard 1952. Privremeno se povukla da bi podizala djecu.

«The African Queen»  biti će zadnja suradnja između Bogarta i njegova davnašnjeg prijatelja i kolege Hustona (Ne znam zašto je to navedeno u dokumentarcu jer to nije točno. Iza Afričke kraljice Huston i Bogart surađivali su i na filmu «Beat the Devil» 1954., koji je Bogart i financirao. Tijekom snimanja ovog filma došlo je do sukoba dvojice prijatelja, jer je Bogie smatrao da Huston prilično nonšalantno i nemarno pristupa režiji. Nije pomoglo ni to što se film pokazao financijskim promašajem. «Udri đavla» označio je kraj suradnje, a možda i kraj prijateljstva dviju istinskih legendi.).  Film iz 1951 (Afrička kraljica) sa Katharine Hepburn  u glavnoj ženskoj ulozi, donio je Bogartu njegov jedini Oscar, a nominacije je donio i Hepburnici i Hustonu.   Život se je nasmiješio Bogartu. Konačno je imao kontrolu nad svojom karijerom, a ispunjenje je našao i unutar obitelji. Nažalost godine opijanja, će ga napokon dostići i skratiti njegovo zadovoljstvo. «The Harder They Fall» («To teži biti će pad») bio je proročanski prikladan naslov za njegov zadnji film.  1956. tijekom snimanja je postajao sve slabiji i slabiji. Dijagnosticiran mu je i liječen je protiv raka jednjaka, ali je film nastavio snimati do samoga kraja.

14. siječnja 1957. Humphrey Bogart je podlegao bolest. Umro je u svojoj 56-oj godini. The American Film Institute proglasio je Bogarta muškom zvijezdom broj jedan svih vremena.  Poneki bi mogli osporavati ovu počast, ali osporavali je ili ne, Bogart ostaje jedan od najkopiranijih, najcjenjenijih i najcijenjenijih filmskih glumaca.  John Huston u svom epitafu Bogartu rekao je slijedeće: «Nema nikakva razloga osjećati tugu za njim, možemo žaliti sami sebe što smo ga izgubili. On je uistinu nezamjenjiv, nikad više neće biti nekoga poput njega.»



[1] Proizvodi dječje hrane Gerber. No kako su oni se prvi puta pojavili tek 1928 godine kada je «Bogie» već imao 29. godina, nemoguće je da je on bio model za te proizvode. Do pojave glasina o tome da je on Gerber beba došlo je vjerojatno jer su se u pričama pomiješali Mellin (za koje je on uistinu služio kao model) i Gerber proizvodi. (op.prev.)

2 Trinity School i Phillip's Academy u Andoveru, Maryland, smatrane najboljim institucijama na istočnoj obali SAD (op.prev.)

3 Prva nominacija je bila 1943, za ulogu u Casablanci, Michaela Curtiza, a Oscara je osvojio za ulogu u Afričkoj kraljici Johna Hustona (op. prev.)

4 Iako je Dead Reckoning pomorska fraza za utvrđivanje (točnog) položaja broda – naslov filma sam preveo sa Smrtonosni obračun jer bolje odgovara smislu filma a jedno od značenja riječi reckoning jeste i obračun (op. prev.)

5 Aluzija na Bogijev film «The Roaring Twenties», «Burne dvadesete» (op. prev.)

6 U orginalu spominje se izraz «Speakeasy's» - u slangu su se tako nazivale ilegalne točionice alkohola, (op. prev.)

7 Neke od njih vezane su za boravak u mornarici, a postoje dve verzije o tome.... Po jednoj, pogodio ga je komadić šrapnela dok je služio na USS Leviathan. Druga pak tvrdi da je ožiljak stekao u tučnjavi sa zatvorenikom dok ga je sprovodio. Čini se da je zatvorenik zatražio da mu se zapali cigareta i dok je Bogie vadio upaljač, ovaj ga je lisičinama opalio u lice i pokušao pobjeći. Bogart se pridigao i upucao zatvorenika u bijegu. (op. prev.)

8 Paramount Pictures kompanija koja korjene vuće od Adolph Zukor's Famous Players Film Company. Tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća kompaniji je priključen lanac kazališta, a došlo je i do većih reorganizacija uzrokujući da veći broj filmova izađe pod znakom  Paramount Pictures. 1927, Ime kompanije postalo je Paramount Famous Lasky Corporation; Do 1930, ime je bilo Paramount Publix. Nakon bankrota 1933, cijela kompanija i njena filmska produkcija, distribucija i izložbeni odjel reorganizirani su kao Paramount Pictures, Inc.  (op. prev.)

9 3.4.1928. a od Menken se razveo 18.11.1927. (op. prev.)

10 20th Century-Fox svoje temelje nalazi uu Newyorškom kazališnom imperiju koji je utemeljio William Fox. On je osnovao i kompaniju za snimanje filmova pod imenom  Box Office Attractions 1912. godine i kontinuirano je širio svoje operacije. 1920. godine  u kaliforniji osniva mali filmski studio koji će steći visoku razinu uvažavanja zahvaljujući suradnji sa režiserima poput Johna Forda ili F.W.Murnaua. A s dolaskom zvuka Fox će steći pravu ekonomsku snagu i veličinu jer će kompanija objeručke prigrliti Sound-on-film tehnologiju već 1927. godine. (op. prev.).

11 Warner Bros –na značaju kao Hollywoodski studio počinje dobivati 1925, kada je mala, dve godine stara kompanija odlučila preuzeti rizik i upustiti se u novu «zvučnu» tehnologiju, koja će uskoro zauvijek promijeniti cijelu filmsku industriju. U kolovozu 1926 Warner je predstavio svoj Vitaphone proces prikazivanjem nijemog filma DON JUAN (1926), ali je muzika bila snimljena na disku umjesto uobičajenog «živog» orkestra. Uskoro su u  Warneru bili spremni  dodavati muzičke sekvence filmovima, a prvi je bio  THE JAZZ SINGER (1927) sa Al Jolson. Prikazivanjem LIGHTS OF NEW YORK, prvog filma sa SVIM! Zvučnim dijalozima Warner Bros. je postao prvi među najvažnijim Hollywoodskim studijima. (op. prev.). 

12 Termin koji su skovali francuski kritičari da bi opisali tip filma sa predominantno mračnim i ozbiljnim ugođajem, punim cinizma i posebice izražena pesimizma.... (op. prev.).

13 «Mad Dog» - «Bijesni pas» (op. prev.).

14 FBI – Federal Bureau Of Investigations – Federalni istražni ured – naveo je među ostalima i Gary Coopera, Robert Montgomerya, James Cagneya, Melvyn Douglasa i Frederic Marcha.  Bogart je svjedočio zauzeči neutralan stav, ne spominjući imena, rekavši da ne može negirati apriori postojanje utjecaja komunističke partije, ali da sam nikada osobno nije tome svjedočio. Međutim ovo iskustvo će ga natjerati da napusti neutralan stav i da postane zagovornik reizbora Franklina Delano Roosevelta, te se politički aktivira, a ta politička aktivnost će ga još jednom dovesti pred Special Committee on Un-American Activities of the House of Representatives 1947 god. A u Washingtonu će on podržan od strane kolega glumaca, režisera i producenata  Johna Hustona, Groucho Marxa, Danny Kayea, Ronalda Reagana, Franka Sinatre i Lauren Bacall – i javno se izjasniti protiv toga odbora. (op. prev.).

 

izvor:
Beat The Devil / Humphrey Bogart On Film DVD EXTRAS

 
« povratak Sergej Karov
© 2003 popcorn.hr