Popeye nije dugo ostajao epizodist. Dapače, neki su do tada glavni likovi, nestali zbog njegova lika, a neki su osuđeni na tek povremena pojavljivanja, a gotovo sigurno Popeye je jedini junak koji je zaslužio vlastiti spomenik, kao nosilac jedne od najuspješnijih reklamnih kampanja ikada. Spomenik je postavljen na središnjem gradskom trgu u Crystal Cityu, Texas, u gradu i kraju poznatom po uzgoju špinata, biljke koja će postati Popajev zaštitni znak. No krenimo redom.

Daleke 1919. godine pojavila se strip edicija «Thimble Theatre» («Teatar u naprstku») koju je stvorio američki crtač Elzie Crisler Segar (zanimljivo je zbog prezimena, koje se izgovaralo jednako kao što se u engleskom jeziku izgovara cigara, sve svoje radove potpisivao je crtežom cigare.), čovjek koji se prije nego li se prihvatio crtanja bavio čitavim nizom različitih zanimanja kao što su bili, soboslikar, tapetar, svirač u jazz orkestru, fotograf, trgovački putnik, pa čak i kino operater. Često bi poslije kino predstava za svoj «gušt» vrtio komične filmove, a posebice se oduševljavao Chaplinom, te će iz tog oduševljenja nastati i želja da sam crta šaljive gagove. Čak će osmisliti i lik skitnice Charliea, dakako po Chaplinu, te će njegove filmske gegove uobličavati u strip. Na tom poslu će steći dovoljno rutine i znanja da se pokuša upustiti u kreiranje vlastita stripa, «Thimble Theater» o šaljivim zgodama jedne obitelji čiji su glavni likovi bili usidjelica Oliva (Olive Oyl), njen ne naročito inteligentni brat Castor i udvarač Ham Gravy.

Serija će ići punih 10 godina, prije nego li će se 17.siječnja 1929. u njoj pojaviti jedan sporedni lik, u mornarskoj odjeći, sa sidrima istetoviranima na podlakticama, i neizbježnom lulom od kukuruzovine u ustima, Popaj. Segar je tokom svih 10 godina rada na Thimble Theateru konstantno uvodio nove likove, želeći osvježiti priču i zadržati pažnju čitalaca, ali s uvođenjem Popaja, napokon je postigao pun pogodak. Iako u osnovi zamišljen kao sporedni lik, Popajeva popularnost prisilila je autora da mu neprekidno pridaje sve veću i veću važnost dok naposlijetku nije postao glavni junak.

Za razliku od uvriježena mišljenja, Popaj u samom početku nije bio super snagator koji ima tajno oružje u vidu konzerve špinata. Naprotiv, bio je ne pretjerano hrabar nasrtljivi udvarač za koga Oliva i nije previše marila, i pretpostavljala mu je drugog udvarača Ham Gravya. No doći će do susreta između tvorca Popaja i predstavnika jedne tvornice konzerviranog špinata, koji su iznjeli prijedlog Segaru da bi bilo dobro da kroz stripove nenametljivo propagira špinat. I za određenu financijsku naknadu, Segarov će lik uistinu početi konzumirati špinat, u čijim će svojstvima otkriti čudesnu snagu, i koji će mu napokon pomoći da stekne naklonost Olive, postavši njenim zaručnikom mjesto Hama Gravya, koji se više neće pojavljivati. I naslov edicije će doživjeti izmjene jer će se u počast najpopularnijem liku odtada zvati «Thimble Theater: Starring Popeye».

Do 1932. Popaj je postao iznimno popularan u stripovima, i skrenuo je na sebe pažnju braće Fleischer, Maxa i Davea. Fleischerovi su do tada iza sebe imali iznimno uspjelu seriju animiranih filmova «Betty Boop» - junakinje koja je bila prva izrazito erotizirana junakinja nekog animiranog filma – i uz to parodija na hollywoodske «pin-up» ljepotice. Prvi crtić u kome se Betty pojavila bio je još 1931. godine «Betty co-ed», međutim takav lik skandalizirao je američku javnost i Fleischerovi su naposlijetku došli i pod udar Haysova ureda – ureda distributera i producenata koji je vodio William H. Hays,  koji je bio poznat po striktnom pridržavanju pravila produciranja filmova. Fleischerovima je trebao neki drugi junak koji bi zamijenio Betty Boop, a Popaj je bio iznimno popularan strip. Tako je Max Fleischer kontaktirao odgovorne u Kings Features Syndicateu (na čijem je čelu, uzgred budi rečeno bio William Randolph Hearst iliti «građanin Kane») u svezi prava za korištenje Popajeva lika, a do potpisa ugovora doći će 17.11.1932.

Produkcija prvog Popajeva animiranog filma u Fleischerovom studiju krenula je prilično tajnovito. Odabran je iskusni animator Roland Crandall kojemu je dodjeljen posebni dio studija, gdje će sam samcat napraviti prvi crtani film s Popajem, «Betty Boop presents Popeye the Sailor» koji će biti prikazan na ljeto 1933. godine. Tako je i u svom debiju na ekranu Popaj dobio pomoćnu ulogu, ali ovaj put se znalo da je on zvijezda koja nadolazi, a da  Betty Boop iako glavni lik u ovom crtiću polako otići u povijest.

Fleischerovi će sa simpatičnim mornarom do 1942. napraviti 105 kraćih epizoda te tri duža animirana filma «Popay The Sailor meets Sinbad the Sailor» («Mornar Popaj susreće Sinbada moreplovca»), «Popeye meets Ali Baba and the fourty thieves» («Popaj susreće Ali Babu i 40 razbojnika») i «Aladdin and the magical lamp» («Aladin i čarobna lampa») i iako će se nakon Fleischerovih u radu na Popaju izmijeniti čitav niz autora, njihova se serija smatra i dalje najkvalitetnijom u sagi o ovom mornaru.

Popaj će imati veliki utjecaj i na jednog našeg autora. Godine 1935. jedan je dječak nenavršivši još četrnaestu godinu uzeo pod ruku svoj kratki strip u 12 slika o Popaju, i pun sigurnosti i samopouzdanja zakucao na vrata uredništva časopisa «Oko» u Zagrebu. Iako je bilo očito da je taj strip rađen nevještom dječačkom rukom, pristali su da mu ga objave, i time dali nevjerojatan poticaj jednoj legendi stripa i veteranu animacije u nas. Dječak se zvao Walter Neugebauer, a osim čitavog niza izvrsnih stripova, u njegovu ostavštinu se može ubrojiti i postavljanje temelja za kasniju svjetski priznatu Zagrebačku školu animiranog filma, jer je upravo Walter Neugebauer započeo s okupljanjem, osposobljavanjem i povezivanjem prvih poratnih animatora u Zagrebu. A tko zna kako bi krenuo dječakov životni put da mu je tada uredništvo «Oka» odbilo njegov prvi strip. Inače te 1935. u časopisu «Oko» objavljen je i uopće prvi Segerov strip o Popaju.

Možda je iz današnje perspektive teško sagledati značaj koji je Popajev lik imao na tadašnje generacije, ali primjerice prilikom ulaska Amerike u drugi svjetski rat, na propagandnim plakatima korišten je Popajev lik, počast koju sam autor nije doživio jer je umro 1938., a možda ponajveća počast Segeru i njegovim kreacijama leži u činjenici da je po imenu jednog njegovog lika nastala riječ koja je postala općeprihvaćeni pojam. Oliva će od svog ujaka Bena 3. ožujka 1936. dobiti na dar simpatičnu životinjicu neobičnih sposobnosti nalik na psa, osim što se kreće uspravno na stražnjim nogama, a zvati će se Eugene the JEEP. Jeep naziv koji će dobiti mali vojni automobil sa Willisovih pokretnih traka i koji će se zadržati kao opći naziv za terenska vozila, i, i na taj način zadržati trajnu uspomenu na Segera, Popaja, i divni nevini svijet mašte jednog legendarnog stripa.