VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PAUČINA: LEPTIRICA

KOMENTARI:

Re: PAUČINA: LEPTIRICA
Pazi, kad' sam ocekivao da ce uskoro osvanuti tekst o Leptirici!... ;)))
Komentar: Pajke 17.06.2004.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Kolumna: PAUČINA: LEPTIRICA

Kolumna: PAUČINA: LEPTIRICA PAUČINA: LEPTIRICA
(17.06.2004.)

U selu Zarožani, postoji vodenica u kojoj se dešavaju čudne stvari. Tko god bi u njoj  prenoćio, ujutro bi s krvavom ozljedom na vratu osvanuo mrtav. Cijelo selo je postalo talac tim događajima, jer se seljani usuđuju mljeti brašno samo po danu, a kako je na vodenici samo jedno mlinsko kolo, do sumraka se ne uspijeva samljeti dovoljno brašna. Pritisnuti oskudicom svježega kruha, seljani su se dali u potragu za dobrovoljcem koji bi bio voljan noćiti u vodenici i možda otkriti problem. Igrom slučaja dobrovoljac će se i naći, jer zbog siromaštva, a i zbog toga što mu bogati suseljanin Živan (Slobodan Perović) nije dao ruku ljubljene Radojke (Mirjana Nikolić), Strahinja (Petar Božović) je odlučio napustiti selo i otići u pokušaju da stekne neki imetak. Mještani Zarožana, uključivši i njihova popa, brzo su iskoristili priliku da Strahinji «uvale» mjesto vodeničara, što uz nagovaranje, što uz pomoć rakije, no  presudno je bilo obećanje da će mu pomoći isprositi ljubav njegova života. I zaista, te večeri Strahinja ostaje u vodenici ni ne znajući da nitko više ne očekuje da će ga ponovno vidjeti živa.


«Leptirica» Đorđa Kadijevića rijedak je i dosta dobar primjerak žanra horrora koji je bio više no zapostavljen u kinematografiji bivše nam zajedničke države. Uistinu, mogao bi se navesti tek pokoji naslov koji pripadaju tom žanru; «Izbavitelj» Krste Papića, više SF s elemenata horrora, horror komedija «Krvopijci» Dejana Šorka, «Već viđeno» gdje imamo manijakalnog ubojicu u izvedbi Mustafe Nadarevića, «Noć poslje smrti» Branka Ivande prvotno snimljen kao tv-film «Nocturno, a poslije prebačen na 35mm vrpcu, a po motivima fantastične pripovjetke K.Š. Đalskog, zatim još par naslova zagrebačke škole crtanog filma kao što su «Šagrenska koža» I. Vrbanića, «Mrlja na savjesti» D. Vukotića, i to bi u pedesetgodišnjem filmskom stvaralaštvu bilo odprilike sve. Ako nismo oskudjevali u ratnim filmovima, za horror žanr se komotno može ustvrditi da je bio siroče filmske produkcije.

Zbog svih tih razloga, ovaj Kadijevićev 60 minutni film zaslužuje pažnju, ali i svojom kvalitetom jer riječ je o uistinu dobrom ostvarenju nastalom po motivima pripovjetke «Devedeset godina poslije»  Milovana Glišića. Vrijedi spomenuti i dobru glumačku postavu, u prvom redu Petra Božovića i Slobodana Perovića, dvoje glavnih antagonista, mada i Mirjana Nikolić opravdava svoj nastup, iako tek u završnih 20 minuta filma.

Iako se film dobrim dijelom drži književnog predloška, neke su stvari ipak izmjenjene, mahom na bolje što se posebice odnosi na kraj koji je mnogo strašniji nego li je u samoj pripovjetci. Posebice su izvrsne scene prve bračne noći kad nestrpljivi Strahinja ušuljavši se u sobu gdje ga čeka mladenka, počinje raskopčavati njezinu spavaćicu gdje se na njezinu trbuhu otkriva stravična ubodna rana od kolca, rana koju su seljani zadali vampiru Savi Savanoviću nakon što su mu otkopali grob.

Užas na Strahinjinu licu je nevjerojatan, posebice kad mu mladenka otkrije nisku zašiljenih zubi željnih krvi. Ova upečatljiva scena, ostavila je snažan dojam na mene, vjerovatno pojačanim time što sam film prvi put gledao kao dijete od kojih 8 godina. Do dana današnjega nisam uspio shvatiti kako je urednik, koji god bio, taj fil mogao staviti u termin subotom poslijepodne u periodu od 18h-do19h.

U filmu ima ponešto komičnih elemenata. Primjerice kad svi histeriziraju od straha dok se Strahinja asocirajući na utvaru diže sav bijel od brašna, nakon što su ga mještani drugo jutro došli obići u vodenici. Ti komični elementi kojih u prvom dijelu filma ima isuviše, ipak su suvišni i narušavaju tempo filma, i bilo bi daleko bolje da se zadržao ozbiljan ton od početka do kraja.

Ambijent je smješten u ruralnom, brdovitom kraju Srbije, što je jako dobro, jer su se priče o vampirima kao elemenat folklora češće mogle čuti po selima, nego li u gradu. Štoviše, spreman sam staviti ruku u vatru da nema sela u bilo kojem kraju, koje ne bi imalo neku sličnu predaju o kojoj bi mještani raspredali uvečer dok veselo pucketa vatrica u kaminu.

Smeta me jedan detalj čije razjašnjenje nisam našao niti u pripovjetci (jer se taj elemenat pojavljuje isključivo u filmu), odnosi se na događaj nakon otmice Radojke. Radojku su oteli, štoviše pobjegla je sama sa Strahinjom kako bi se protivno očevoj volji udala za njega. Njezin otac Živan, prgav i osvetoljubiv čovjek, natjeravao je otmičare koji su mu ipak uspjeli pobjećii. U tom trenutku Živan je uhvatio bijelog leptira koji je prethodno izašao iz groba  vampira Save Savanovića dok su ovoga probijali glogovim kolcem, te se zlobno ogledao za bjeguncima.. O Radojci poslije saznajemo da je vampirica, no ostalo je nedorečeno kad i kako se ta transformacija dogodila. Da li je pripomogao Živan u nekoj kombinaciji s leptirom, ili se to desilo dok je sama bila u šumi pod velikim brijestom....

Možda bi se sve to razradilo da je film bio duži od rečenih sat vremena, no ovako iako s ovom nedoumicom i dozom manjkavosti, i uz činjenicu da se radilo o jeftinoj produkciji, kvalitete i plusevi ovog filma ostaju neupitni pa „Leptirica“ zaslužuje preporuku, i to ne samo ljubiteljima filma strave.
GO FOR IT.

----
Ukoliko niste u prilici pogledati "Leptiricu", jer danas je istinski raritet, slobodni smo vam ponuditi originalnu pirču Milovana Glišića "Devedeset godina poslije" po kojoj je "Leptirica" snimljena.

http://www.popcorn.h...wnload/leptirica.zip

 
« povratak Sergej Karov
© 2003 popcorn.hr