VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PAUČINA: PHOENIXOV LET

KOMENTARI:

Re: PAUČINA: PHOENIXOV LET
Stalno me nesto prekidaju ovde pa nikako da u cugu procitam text. :(
Ocekujem da ces mi poslati taj film jer ga nikada nisam gledao! Eto, sta bih ja bez tebe, ostao bih neznalica celoga zivota. ;))
Odlicno maestro, zelim ti jos ovakvih textova, steta sto nije bio malo duzi(stalno nesto zanovetam). :)
Komentar: Pajke 29.09.2004.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Kolumna: PAUČINA: PHOENIXOV LET

Kolumna: PAUČINA: PHOENIXOV LET PAUČINA: PHOENIXOV LET
(28.09.2004.)

Flight of the Phoenix
Ponad pješčanih saharskih dina, ocrtavala se sjena aviona na putu prema Benghaziju. Avion je bio privatno vlasništvo tvrtke ARABCO, a za upravljačem je sjedio iskusni pilot Frank Towns (James Stewart), koji je bio pilot još dok je avijacija bila tek u povojima i rado se sjećao prijašnjih dana kada su piloti letjeli bez ikakvih suvišnih, tehnoloških naprava. Možda je njegov antagonizam prema takvim uređajima proizlazio i iz činjenice da, kako je i on već zašao u godine, više nije dobivao priliku da upravlja najmodernijim avionima, već je morao prihvatiti posao koji mu se nudi...
Stewart

Phoenix
Phoenix 2

 A nudili su mu se samo poslovi, upravo poput ovog sada, na razlupanim mašinama, koje su samo čudom mogle proći tehnički pregled (ako su mu i bile podvrgavane). A u spomenutoj tvrtki, za koju je sada radio, nije bilo aviona koji bi bio 100% ispravan, makar on takvog nije još vidio, tako da ni ovaj kojim je upravljao sada, nije bio izuzetak, pored čitavog niza manjih ne toliko bitnih kvarova, dogodilo se da ni radio veza ne funkcionira...

U utrobi aviona smjestilo se 12 putnika, što vojnika, što djelatnika na lokalnim naftnim bušotinama koji kreću na odsustvo. Lew Moran, kopilot (Richard Attenborough) kojega je više zanimala boca, nego li posao, prvi je primjetio na obzorju da se sprema pješčana oluja (ili Ghibli, kako ju znaju nazivati lokalni stanovnici Cyrenaike) koja se brzo primicala avionu i to upravo iz pravca koji je bio njihova odredišna ruta. Towns će donjeti odluku da se krene prema rezervnoj destinaciji, kako bi se izbjegla oluja, no kako radio nije funkcionirao nitko neće biti obavješten o ovoj sudbonosnoj promjeni smjera. No ni to nije pomoglo. Avion se uskoro našao u srcu nepogode, motori su, počevši prvo kašljucati od gomile pijeska koja je uletjela u njih, najavili ono neizbježno. Prvo jedan, a zatim i drugi motor otkazali su i Towns je samo kranjim naporom uspio prisilno sletjeti, pri čemu su stradala trojica putnika, a za svakog od preživjelih to je bio tek početak noćne more s neizvjesnim završetkom...

Roman Ellestona Trevora, Flight of the Phoenix, piscu koji je do tada bio poznat po seriji špijunskih romana o agentu Quilleru, (pamtimo dobru ekranizaciju romana Berlin Memorandum, doduše pod filmskim naslovom «The Quiller Memorandum» («Quillerovo izvješće) a čijoj kvaliteti je pridonjela i sigurna ruka čuvena scenarista Harolda Pintera, koji je adaptirao roman u scenarij) donio je svjetsku slavu. I nije ni čudo da se samo godinu dana nakon objave romana, prišlo ekranizaciji istoga.
Skupina ljudi, u izoliranim uvjetima i ekstremnim okolnostima, čest je motiv kod Aldricha, gotovo možemo reći da se provlači kroz sve njegove filmove. I u tome se izuzetno dobro snalazi, nemilosrdno otkrivajući sve slabosti kod svakog pojedinca, koje prije ili kasnije izađu na vidjelo pod pritiskom tegobnoga položaja u kome su se našli. I to režiser tako oštro secira, da gotovo niti za jednu osobu ne možemo pokazati gotovo ni malo simpatija.

James Stewart, koji je slavu stekao tumačeći likove dobričina, pomalo naivnih, ali poštenih i vjernih, pogotovo u Caprinim filmovima, u ovom je filmu pokazao da mu ni uloge negativaca uopće ne bi predstavljale problem. Ne može se reći da je lik Townsa, negativan lik...ali se pokazao kao tašt i tvrdoglav, u jednom prolaznom momentu bijesa čak i okrutan prema svom kopilotu i prijatelju koga će duboko povrijediti. No osoba koja je najviše iritirala Townsa, bio je Dorfmann (Hardy Kruger). Nije mogao podnjeti tog balavog «švabu» koji se ponašao kao da je popio svo znanje svijeta, i koji dovodi u pitanje njegov vlastiti autoritet. I upravo će osobni animozitet to dvoje ljudi dovesti u pitanje sudbinu svih. Stewart je posebno bio dobar u ulozi jer je on i u stvarnosti bio pilot , upravljao je bombarderom B-17, čuvenom «Letećom Tvrđavom», i učestvovao u čitavom nizu teških misija iznad Brunswicka, Bremena, Frankfurta, Schweinfurta, dok je krunom svoje borbene karijere u drugom svjetskom ratu smatrao predvođenje grupe od oko 1000 aviona u napad na Berlin. Višestruko odlikovan, među ostalim medaljama tu su Air Medal, Distinguished Flying Cross (dvije, prvu mu je osobno uručio James H. «Jimmy» Doolitle kojega je ovjekovječio Spencer Tracy u «Thirty Seconds over Tokyo» (Trideset sekundi iznad Tokya»), za misiju nad Brunswickom) te 7 Battle Stara. Jednu bombardersku akciju iznad Vijetnama, vodio je na osoban zahtjev, i to nakon što je čuo da mu je tamo poginuo nećak. Umirovljen je s činom brigadnog generala. Zar onda čudi što je Stewart glumio Charlesa Lindbergha, u «Spirit of Saint Louis» Billyja Wildera, («Duh Saint Louisa» je bilo ime Lindberghova aviona kojim je preletio Atlantik), što je imao glavnu ulogu u «Bomber Comand» («Bombarderska komanda») ili što je na kraju završio kao pilot Phoenixa? Nimalo. Ali osim pilotskih i njegove glumačke sposobnosti su bile besprijekorne, što je i potvrđeno sa dva Oscara, jedan za najbolju ulogu u «Philadelphia Story» 1941, a drugi, počasni 1985. za pedeset godina djelovanja. 1980. dobio je i nagradu American Film Instituta, za životno djelo.

A što reći o Dorfmannu? Ni on sa svoje strane neće učiniti ništa što bi olakšalo napetost, jer on je naravno u pravu i je kraj svakoj raspravi. Iako je Hardy Kruger nebrojeno puta glumio u ratnim filmovima, uvijek je to bilo u ulozi pripadnika Wehrmachta, nikad kao zadrti nacist. E pa ovdje ga se, iako nije ratni film, moglo doživjeti kao takvog, jer dijeli ljude na korisne i beskorisne i ove druge bi bez imalo krzmanja prepustio sudbini. U izuzetnoj sceni, kada se otkrije da je došlo do krađe vode, koja je od prvog dana bila strogo racionalizirana, on sam prizna da je uzeo više vode  jer se smatra najneophodnijim članom i uz to najviše radi. Osobno mislim da je Kruger ovdje u jednoj od svojih najboljih uloga.

Jedini koji pokušava održati koliko toliko prividan sklad i popraviti narušene odnose, ujedno možda i najvažniji lik u filmu (i odlična uloga Attenborougha) je kopilot. Stalno između dvije vatre a svijesan koliko toga je na kocki, pokušava pomiriti nepomirljivo, povrijeđene taštine dvojice ljudi o kojima ovisi opstanak.

Tu je još i čitav niz izvrsnih epizodnih uloga (mada, moram priznati, nejasno mi je zašto je Ian Bannen bio nominiran za najbolju sporednu ulogu, jer je ta uloga po meni bila totalno nevažna i moglo se i bez nje, a sa druge strane preskočen je Peter Finch, koji kao vojni oficir preuzima na sebe obavezu da krene sam u pustinju i potraži pomoć, preskočen je njegov narednik Ronald Fraser (koji i ovdje igra zabušanta i ljigavca, što će do kraja usavršiti u «Too Late The Hero», kao redov McDuff, koji se ne libi pljačkati i sakatiti leševe), tu je naravno i stalni Aldrichev epizodist, Ernest Borgnine u za sebe pomalo netipičnoj ulozi, čovjeka koji je ovim letom išao na oporavak jer su mu popustili živci.

Iako sniman u Buttercup Valleyu u Arizoni (tu se snimao recimo i «Beau Geste»), gledatelj niti jednog trenutka nema osjećaj da se nesreća nije stvarno dogodila u srcu pustinje. Ispijena i naborana lica ljudi, ispucale usne, sve izgleda totalno realistično.

Osim realizma i izvrsnih glumačkih izvedbi, presudan za veliki uspjeh filma  bio je i izvrstan scenarij Lukasa Hellera, koji je s Aldrichem surađivao na čitavom nizu filmova uključujući i njegove najpoznatije «Whatever happened to Baby Jane» («Što se dogodilo s Baby Jane») ili «Dirty Dozen» («Dvanaestorica žigosanih»).

U filmu inače nema puno specijalnih efekata, svega par i to tijekom letenja, ali ipak se tijekom snimanja filma dogodila nesreća. Paul Muntz, pilot koji je trebao upravljati Feniksom tijekom snimanja slijetanja i uzlijetanja, u jednom je naletu pogodio zemljanu izbočinu prekrivenu pijeskom i avion se skrhao, a Munz je izgubio život. Na odjavnoj špici filma, odana mu je dužna posveta.

Vjerojatno jedan od najboljih Aldrichevih filmova koji nažalost nikada nije prikazan na našoj TV. Možda je konačno vrijeme da se prema ovom zaboravljenom dragulju ispravi nanesena nepravda i da mu se posveti pažnja koju je itekako zavrijedio.

Finch & Stewart
Attenborough
Stewart
Susret s pustinjskim razbojnicima
Hardy Kruger
Tragedija
Stewart u WW II
 
« povratak Sergej Karov
© 2003 popcorn.hr