Ako uzmemo samo dvoboje kao česti centralni motiv mnogih westerna, oni su ovdje uistinu posebno iscenirani, a da doslovce nema niti jednog onog klasičnog tipa gdje se protivnici sučeljavaju licem u lice, pa tko brže potegne pištolj pobjeđuje. Ništa od toga. Apsolutno sve je dozvoljeno da bi se preživjelo. Primjerice obračun Billyja (Kris Kristofferson) sa Alamosa Billom (Jack Elam, legendarni epizodista u brojnim westernima, posebice pamćen po maloj ulozi revolveraša koji se igra s muhom na samom početku izvrsnoga Leoneova filma «Bilo jednom na Divljem zapadu») je okršaj u kojemu obojica varaju, samo što to Billy čini znatno ranije što mu donosi odlučujuću prevagu. I nitko se pretjerano ne uznemirava tom činjenicom smatrajući to sasvim normalnom pojavom. Štoviše, umirući Alamosa je ipak sretan što će biti upamćen makar i kao Billyjeva žrtva. Sama smrt je ovdje jeftin, svakodnevni pojam, bez ikakvih suvišnih naklapanja o ponosu i časti. Zato se vode rasprave postoji li neki drugi način da srede stvari, no kako im ništa pametnije ne pada na pamet odlučuju se ipak za dvoboj kao provjereno riješenje. I to onako, čisto rutinski.
Glavni centralni motiv filma je izdaja. Bez nje nije moguće prilagoditi se nadolazećem vremenu, i opstati u njemu. A Pat Garrett je (James Coburn) je čovijek sa ambicijom da doživi duboku starost i da tada bude imućan. Za to je bio voljan platiti svaku cijenu, vjerojatno tada ni ne shvaćajući da će izdajući sve u što je ikada vjerovao izdati naposlijetku ponajviše samoga sebe. U scenama gdje su Pat i njegova žena (po prvi puta viđenim u specijalnom izdanju jer su nažalost upravo te scene nečijom greškom ispuštene iz Preview verzije) ona mu u jednom trenutku jasno kaže «Ti si mrtav iznutra», čemu istinu nije potrebno dodati više ništa.
Peckinpah Garrettovu izdaju više ili manje diskretno provlači kroz cijeli film, ali je posebno apostrofira u dva trenutka. Po prvi puta onda kada hapsi Billyja ispred njegove kolibe. Billy u dugačkom kadru stoji raširenih ruku u stilu samoga raspetoga Krista, da bi zatim idući kadar pokazao nasmijanoga Garreta više li nego jasno asocirajući na Judu. Drugi puta onda kada dolazi do napada na Black Harrisa (L.Q. Jones) i njegovu grupu, kada Black Harris već teško ranjen dobaci Garrettu «Mi stari momci si ne bi smjeli to međusobno raditi.» Svi su oni nekada jahali skupa, a sada je eto došlo do toga da se međusobno istrebljuju. Cijena napretka, rekli bi neki. No cijena koja je bila toliko odvratna samom Peckinpahu, da iako je znao da mora biti plaćena nije se libio da je tako oštro žiguje, kako i u svojim ostalim filmovima tako ponajviše upravo u ovome.
A što se tiče samoga našega Jude iz okruga Lincoln, sudbina mu nije uopće bila sklona. Istina ostao je upamćen kao čovijek koji je ubio Billy the Kida (mada se 1949. godine pojavio stanoviti Ollie L. Roberts koji je tvrdio da je Garrett ubio pogrešnog čovjeka a da je on ustvari Billy the Kid) ali već je na narednim izborima za šerifa okruga Lincoln izgubio. Nikada mu nije bio oprošten taj čin. Činjenice govore da mu ni guverner New Mexica, Lew Wallace (za koga kažu da je bio vrlo pobožan čovjek i pisac koji je napisao knjigu Ben-Hur, a bio je i general na strani vojske Unije u građanskom ratu), nikada nije isplatio obećanu nagradu za ubojstvo Billy The Kida (malo čudno da tako pobožnoj osobi nisu strane ni prevare a ni naručivanje ubistava, no dobro...). U filmu guvernerov lik sjajno tumači Jason Robards i to je jedna od rijetkih vinjeta koja je cijelovita uspijela preživjeti u sve 3 verzije filma. Garrettov život je i nakon toga ostao obilježen neuspjesima. Bio je teksaški ranger, rančer, ponovno šerif, sve neuspjeh za neuspjehom. Čak i u smrti je bio neuspješan. Njegovi stvarni ubojice Carl Adamson i Wayne Brazel na sudu su branili svoju nevinost tvrdeći da su ga ubili u samoobrani. I bili oslobođeni optužbe!
Cijeli film ima epizodnu strukturu u kojima se pojavljuje čitav niz poznatih karakternih glumaca, dobar dio kojih su česti Peckinpahovi epizodisti – poput Slima Pickensa ili L.Q Jonesa (koji će se okušati i kao režiser potpisujući zanimljivu ekranizaciju «Boy and His Dog» rađenu prema istoimenom stripu Harlana Ellisona i Richarda Corbena). Baš ta struktura doslovce svim epizodistima pruža priliku da pokažu dio raskoši svog talenta i svi su je listom iskoristili. Ali scene sa Pickensom (genijalan je kao šerif koji je došao do točke u karijeri koji «ne radi više ništa ni za koga, ako nije poduprijeto zlatom»), L.Q.Jonesom, Coburnom i Kathy Jurado (da, da znate je to je ona zgodna meksikanka zaljubljena u Gary Coopera u filmu «High Noon» («Točno u podne»), doduše ovdje je znatno popunjenija) u dvoboju pored rijeke meni označavaju sam kreativni vrhunac filma. Smiraj bitke pada u smiraj dana i pratimo šerifa Bekera kako umire na obali rijeke istovremeno sa zalazom sunca. Sve se to odvija uz nježne zvuke instrumentalne verzije (ovisno koju verziju filma odaberte) skladbe «Knockin' on The Heaven's Door» Boba Dylana, učinivši te scene tako ispunjene bolnom, bespomoćnošću i njemom tragikom, rijetko kada viđenom na filmu, a sve to napravljeno od strane čovjeka za koga su tvrdili da ne zna napraviti ništa drugo osim nasilja, aludirajući na «Divlju Hordu».
Izvedbe glavnih glumaca Coburna i Kristoffersona vjerojatno su najbolje u njihovim karijerama. Coburn se savršeno uklopio u portret osobe koja ganja svoj cilj, ali je pri tome ipak izjeda grizodušje. Kristofferson je gotovo jednako tako dobar mada ga je onako visokog i krupnog i sa podsta godina na leđima teško zamisliti kao mladića od kojih 65-66 kg i 26 godina. No ako mu taj detalj zanemarimo i on isto zaslužuje lovorike poput Coburna, a baš i poput cijelokupne glumačke postave.
Film bi bio gotovo savršen da nema dvije slabe točke. Prva je što se nikad ne sazna tko je Billyu ostavio oružje u WC-u kojim će ubiti J.W.Bella (Matt Clark) pogotovo u svijetlu činjenice da je Billy the Kid u stvarnosti Bella napao s lancima kojima je bio vezan po povratku iz WC-a i uspio Bellu oduzeti njegov vlastiti revolver. Očito je Peckinpah htio pokazati kako Billy nije želio ubijati svoje bivše drugove, za razliku od Garretta, a ovo je bio način da pruži Bellu priliku da preživi, koju ovaj nije iskoristio. Time je još jednom režiser pokazao kolike su različite krajnosti Billy i Garrett, ali i na koju stranu idu sve njegove simpatije.
Druga daleko problematičnija točka jeste kada Billy spasi Paca na samrti (Emilio Fernandez, meksički glumac i režiser, kod Peckinpaha već glumio i to Generala Mapachea glavnog negativca iz «Divlje Horde») od Chisumovih ljudi i nad Pacovim mrtvim tijelom donese odluku da ne ide u Mexico već se vraća u Fort Sumter. Ostavivši pri tome Pacovu kćerku samu sa nepokopanim ocem usred neprijateljskog, Chisumovog, teritorija. Uistinu nerazumna gesta i nikada objašnjena, no opet nedovoljno bitna da nam pokvari cijeli film – možda bi ga boljim riješenjem mogla dodatno popraviti, pokvariti sigurno ne. No, od davne 1973. godine kada je film još bio u nastajanju pa sve do današnjih dana pojavljuju se ljudi koji «znaju» kako popraviti remek dijelo. Prvi od njih bio je James Aubrey, jedan sasvim ugodan čovjek kao što mu je i sam nadimak govorio: «Nasmiješena kobra». Doveden u MGM na položaj glavnog managera s mjesta dopredsjednika CBS-a, kao primaran zadatak navedeno mu je spriječavanje porasta duga i troškova od promašenih investicija u MGM-u, ali i da se dio fondova čim prije oslobodi da bi se mogli uložiti u luksuzni casino koji je MGM radio u Las Vegasu, Nevada. Filmovi pred dovršetkom trebali su biti čim prije bačeni na tržište da počnu donositi prijeko potreban novac. Jedan od tih filmova bio je i «Pat Garrett & Billy the Kid».
Od uobičajenih, minimalnih 10 tjedana da se izmontira film, Peckinpah (kojemu bi i tih 10 tjedana bili premalo) je dobio samo 4. Aubrey, kad je vidio Samov Director's Cut bio je izvan sebe. Htio je film srezati na 95 minuta – i to sa sasvim novim montažerima. Počela je otvorena borba između njega i Sama za gotovo svaku scenu – maltene po principu: ako ova scena ide ova neće. Tako je Sam i uspio progurati scenu vježbanja gađanja na rijeci između Garretta i čovjeka na brodu, scena koja je po Aubreyu bila prvi kandidat za izbacivanje. No dosta drugih bitnih scena nisu uspjele biti zadržane. Može se reći da je ova producentska verzija filma ipak bila 60% Samova, no on je bio time strašno razočaran i tražio je da se povuče njegovo ime sa špice. To je bio film koji mu je doslovce slomio srce, a da stvari budu gore po Aubreya, film je propao na kinoblagajnama – snimljen za oko 4,6 milijuna dolara, utržio je samo 2,7 milijuna dolara i označio i Aubreyev kraj šefovanja u MGM-u. Dao je ostavku tvrdeći da je obavio posao i za vrijeme svog vođenja tvrtku od 35.000.000$ duga ponovno odveo u pozitivu, no težak sukob sa Peckinpahom oko filma, sukob koji je punio novinske stupce, sigurno je imao ključnu ulogu u odlasku.
No film makar bio i sa samo 60% Samovim udjelom ne može biti loš film. Kada sam ga prvi put vidio u ciklusu filmova Sama Peckinpaha u osamdesetim godinama – to je bila ljubav na prvi pogled. Išao je tada pod izmijenjenim naslovom «Bivši prijatelj Kid» pa iako sam protivnik takvih nepotrebnih mijenjanja, ovaj mi se naslov učinio daleko boljim i maštovitijim od orginalnog. Samov film, uz Dylanovu glazbu koja je nepogrešivo uhvatila elegičnu atmosferu filma (koliko god Jerry Fielding, česti Samov kompozitor tvrdio da je Dylan loše obavio posao), to je kod mene bila formula koja ne može promašiti.. Možda Dylan glumački i nije ostavio neki jači utisak kao Alias, ali s glazbene strane podario nam je jedan od najboljih filmskih soundtrackova.
Tako smo do druge polovine osamdesetih godina gledali, može se slobodno reći iskasapljenu, verziju toga filma i svejedno uživali u njoj. Jer koliko god su sjekle, producentske škare ipak nisu uspijele uništiti ovaj film. Jedini koji je imao (neki kažu da ju je ukrao) originalnu verziju koju je uspio smontirati u onom nerealnom roku bio je upravo Peckinpah. Cijelih deset godina – pokazivao ju je obitelji i prijateljima da vide kakav je to film zapravo trebao biti. Javnosti je prikazana tek dve godine nakon njegove smrti, s premijernim prikazivanjem 20.IV.1986. Sa Flashbackovima na početku i na kraju, sa podosta uključenih scena, poput one sa Chisumom, sa Poeom kako mlati starca, sa gomilom dodanih rečenica koje se u prvotnoj verziji nisu mogle čuti (a ovo je film koji ima čitav niz nevjerojatno jakih citata), film je dobio na snazi i na slavi – po prvi puta je dignut na razinu čak i višu i od one na kojoj je carevala do tada nedostižna «Divlje Horda» i proglašen je istinskim remek djelom. Ponovno se moram vratiti i na scenu pored rijeke u kojoj se po izričitoj Peckinpahovoj želji, radi koje se svadio i sa samim Dylanom, čuje samo instrumental «Knockin' on the Heaven's Door» - i to dosta prigušenije. U doba prve premijere filma producenti su poduprli Dylana i išla je puna verzija pjesme, da bi tek u ovoj verziji bila ispoštovana Peckinpahova volja. Usporedivši scenu u obje verzije, mada sam i sam veliki obožavatelj Boba Dylana, bez krzmanja potpisujem da je Peckinpah imao potpuno pravo i točno znao što želi, kreiravši, ponovno to napominjem, najaču scenu u filmu.
Šećer je trebao doći na kraju. Specijalno izdanje «Pat Garretta i Billy The Kida», 2005 godine. Najave su tvrdile da su potrebne samo manje dorade, da se bolje povežu scene i uljepša gruba Director's cut verzija. Od šećera postade i ostade samo pelin. Specijalno izdanje je veliko, veliko razočarenje. Slika i zvuk su prvoklasni, dodane su scene Garretta i supruge (koje su nečijom greškom izostavljene iz Preview verzije) i to je sve. Kao što se može vidjeti iz usporednog prikaza SE izdanje je čudnovati mix Producentske i Preview verzije, pri čemu su se kod najbitnijih stvari uzimala rješenja Producenske verzije, naspram Preview (Peckinpahovoj) verziji. Tu gotovo da ima manji postotak Peckinpaha od onih žalosnih 60% u verziji iz '73 godine. Zato palac dole za ovo izdanje i možemo se samo nadati da će se pojaviti nova verzija koja će Preview verziji samo dodati izbačenu scenu između Garretta i supruge i tako nam dati nešto najbliže moguće originalnoj Peckinpahovoj verziji.
Billy the Kid je nebrojeno puta filmovan: od «Ljevorukog revolveraša» Arthura Penna, do «Odmetnika» Howarda Hughesa, (u kojemu je veća pažnja bila posvečena čuvenu grudnjaku Jane Russel nego li ičemu drugome) od «Mladih revolveraša» Christophera Caina, do Chisuma (koji se koncentrira na sukob u okrugu Lincoln) Andrew V. McLaglena. No ako začujete čuvenu rečenicu «Quien es?» («Tko je») izgovorenu u toploj noći 14. srpnja 1881, na ranču Pete Maxwella, a vidite da je izgovara Kris Kristofferson, znajte da je pred vama najbolji film o ovom legendarnom junaku (bez obzira na koju verziju naletjeli) i to film jedne druge, gotovo jednako velike legende: Sama Peckinpaha.
Producentska Verzija 1973 |
Turner Preview 1988 |
Special Edition 2005 |
1:41:35 PAL |
2:01:33 NTSC |
1:55:04 NTSC |
Nema flashbacka na početku – gađanje u kokoši jednako dugo kao i na preview verziji |
Flashback na početku u kome Garret pogiba – ispresjecan dužom vježbom gađanja u kokoši |
Skraćen Flashback – skračene scene gađanja u kokoši |
Špica posebno napravljena ide nakon Garretova odlaska iz Fort Sumtera |
Špica ide istovremeno sa flashbackom i radnjom u Fort Sumteru |
Isto kao Producentska verzija |
Fort Sumter sami početak – fali dio razgovora između Hollya I Garreta….Holy samo jednom kaže Yeah, a fali i Coburnov odgovor |
Puna Verzija razgovora između Coburna i Hollya |
Isto kao Producentska verzija |
Fort Sumter – nakon ulaska Garreta i Billya u Kantinu imamo scenu gdje se Billyjevi sudruzi pitaju jesu li oni “dovoljno dobri za njih”
A nemamo kadar Maxwellove kćerke |
Fort Sumter – nakon ulaska Garreta i Billya u Kantinu imamo kadar Maxwellove kćerke a ne Billyjevih drugova |
Isto kao Producentska verzija |
Fort Sumter – isječen kadar sa J.W. Bellom u kome on kaže kako ovi “vode izgubljenu igru” i napušta kantinu |
Cijeli kadar sa J.W. Bellom |
Isto kao Producentska verzija |
Napad na Billyjevo sklonište – kadar počinje unutar kolibe u kojoj su Billy i njegovi ljudi – fale kadar ili dva u kome Garrettovi ljudi zauzimaju pozicije |
Napad na Billyjevo sklonište – Vidimo kako Garrettovi ljudi zauzimaju pozicije |
Isto kao Producentska verzija |
Billy u zatvoru – isječena Bellova rečenica “Ja vjerujem da sam mali čovjek koji mora obaviti posao.” |
Ostavljena Bellova rečenica “Ja vjerujem da sam mali čovjek koji mora obaviti posao.” |
Isto kao Producentska verzija |
Billy u zatvoru – isječena Olingerova rečenica “Povesti ću te na šetnju paklom preko paukove mreže.” |
Ostavljena Olingerova rečenica “Povesti ću te na šetnju paklom preko paukove mreže.” |
Isto kao Producentska verzija |
Billy u zatvoru – kada ga Bell prati na WC prvi vanjski kadar je par praseta – konje u korali vidimo samo na povratku |
Billy u zatvoru – kada ga Bell prati na WC prvi vanjski kadar je par konja u koralu koje vidimo i na povratku |
Isto kao Producentska verzija |
Garrett u brijačnici - kada dečku daje uputstva – ne spominje poruku za Mrs. Garrett već samo da obavijesti ljude |
Garrett u brijačnici kada dečku daje uputstva – daje poruku za Mrs. Garrett i obavijest za ljude |
Isto kao Preview verzija |
Garrett u brijačnici – dok sjedi za stolcem kadar nije presiječen novim kadrom u kome vidimo da Billy jašući navlači kaput |
Garrett u brijačnici – dok sjedi za stolcem kadar je presiječen novim kadrom u kome vidimo da Billy jašući navlači kaput |
Isto kao Producentska verzija |
Garret u gradu – nema niti jedne reference na njegovu kuću i gospođu Garrett |
Garrett u gradu – odlazi prema kući - zadnji kadar je kako otvara kapiju |
Garrett u gradu – odlazi prema kući - otvara kapiju i sada dolazi ono Jedino istinski novo u Special Editionu – uključene su scene između Garretta i njegove supruge – dobra dugačka scena koja je nečijom greškom bila izostavljena iz Previewa |
Billy na putu prema Fort Sumteru - Nema scene kako pili ostatak lanca oko noge |
Billy na putu prema Fort Sumteru - scena kako pili ostatak lanca oko noge |
Isto kao Producentska verzija |
Garrett na putu do Guvernera – nešto skraćena scena – nema scene gdje Garret stoji naslonjen na stablo |
Garrett na putu do Guvernera – cijelovita scena |
Isto kao Producentska verzija |
Susret Garretta i Gatea kojega privodi šerifu Bakeru – ispresijecan borbom pijetlova – najnasilnije scene izbačene |
Susret Garretta i Gatea kojega privodi šerifu Bakeru – ispresijecan borbom pijetlova – cjelovito |
Isto kao Producentska verzija |
Dvoboj pored rijeke – umirući Black Harris ne izgovara ironično Paris, France kao Billyjevu lokaciju |
Dvoboj pored rijeke – umirući Black Harris izgovara Paris, France |
Isto kao Producentska verzija |
Dvoboj pored rijeke – umjesto instrumentala Knockin’ on the Heaven’s Door ide cijela pjesma |
Dvoboj pored rijeke – na kraju ide instrumental Knockin’ on the Heaven’s Door |
Isto kao Producentska verzija |
Garret na Chisumovu ranchu – totalno izbačeno iz ove verzije |
Garret na Chisumovu ranchu - Puna verzija |
Isto kao Preview verzija |
Pacov odlazak – izbačen dio konverzacije između Paca, Hollya i Billy u kojemu Paco objašnjava kako nije u sukobu sa Chisumom i Billya savjetuje da pusti Chisuma isto na miru |
Pacov odlazak – cijela konverzacija |
Isto kao Preview verzija |
Vježbe gađanja između Garreta i čovjeka na splavi – nešto duža scena koja počinje panoramskim kadrom – ali je ubačena dosta ranije odmah nakon Lova na purane – nego li je to u Director’s cutu |
Vježbe gađanja između Garreta i čovjeka na splavi – nešto kraća scena bez panoramskog kadra, odnmah počinje s Garretom – a dolazi nakon scena u kojima Poe premlaćuje Codya da sazna gdje je Billy |
Vježbe gađanja između Garreta i čovjeka na splavi – nešto duža scena koja počinje panoramskim kadrom smještena iza Pacova i Bilyjeva odlaska iz Fort Sumtera uz debilno objašnjenje da je orginalna pozicija scene usporavala zahuktalost radnje prema velikom finalu. Očito ljudi odgovorni za SE nisu shvatili koliko je Pat Garrett & Billy The Kid mozaičan film i da je prepun takvih epizodica koje ga samo poboljšavaju. Originalna pozicija nije uopće smetala ničemu, kao ni nova uostalom, ali smeta kada se pojave ljudi koji misle da su bolji Peckinpah od Peckinpaha! |
U Lemuelovu dučanu – isječena je šala koju Lemuel priča Garrettu nakon što je Poe otišao – o 3 stvari koje treba svaki kauboj |
U Lemuelovu dučanu – cijela šala se čuje |
Isto kao Producentska verzija |
Poe u Ispostavi – nema tih scena uopće. Producentska i SE verzija imaju drugi prikaz kako se saznala lokacija Billy Kida |
Poe u Ispostavi – premlativši Codya doznaje da je Billy u Fort Sumnteru ponovno |
Isto kao Producentska verzija |
Pacova smrt – promjenjen, očito naknadno dosnimavan razgovor između Paca i Billya – u kojem Paco tvrdi na samrti da zna da će Billy njegovu smrt iskoristiti da se vrati nazad i osveti. Očito se pokušalo vjerojatno jedinu slabu točku filma, tj. zašto se Billy vraća ostavivši Pacovu kčerku samu usred neprijateljskog Chisumovog teritorija niti joj ne pomogavši pokopati oca. No ovo riješenje je ispalo još gluplje.
Također se ne čuje razgovor Pacovih ubojica kao ni Kidova napomena kako je ovo “prelilo čašu”. |
Pacova smrt – ostaje slaba točka filma. Billyjeva reakcija je uistinu neshvatljiva, ali razgovor je logičan. Čovjek na samrti priča o neostvarenim snovima, hacijendi koju je želio kupiti za sebe, kćer i Billyja!
Čuje se i razgovor Pacovih ubojica u kojima jedan kaže da ga probodu, a drugi napomene: “Polako” ko i Kidova napomena |
Isto kao Preview verzija
Samo se ne čuje razgovor ubojica ali se čuje kidova napomena |
Garrett u Bordelu – skračen razgovor Garretta s Rupertom, vlasnikom bordela u kojem Rupert pominje koliko žena je potrebno da Garrett legne a koliko da se digne |
Garrett u Bordelu – puni razgovor |
Isto kao Producentska verzija |
Garrett u Bordelu – Scene sa Ruthie Lee u kojima Garrett šamarima izvlači priznanje o Billyjevu boravku. Scene s ostalim prostitukama izbačene |
Garrett u Bordelu – Scene sa Ruthie Lee u kojima Garrett šamarima izvlači priznanje o Billyjevu boravku nema jer je to riješeno već sa Poeom u Ispostavi. Znatno duže scene Garrettova uživanja sa dobrim brojem prostitutki. |
Garrett u Bordelu – Scene sa Ruthie Lee u kojima Garrett šamarima izvlači priznanje o Billyjevu boravku. Zadržano i nešto Garrettova kasnijeg orgijanja |
Garrett u Bordelu – nema Rupertova komentara nakon što Garrett, Kip McKinney i Poe odlaze u Fort Sumter |
Garrett u Bordelu – Rupert komentar nakon što Garrett, Kip McKinney i Poe odlaze u Fort Sumter kako su mu porazbijali lokal i istrošili sve prostitutke |
Isto kao Producentska verzija |
Garrett, Kip McKinney i Poe odlaze u Fort Sumter – Mc Kinney komentira kako želi da se to obavi što prije i kako nema ništa protiv Billyja iako “Žalim što je ubio J.W.Bella.” |
Garrett, Kip McKinney i Poe odlaze u Fort Sumter – Na DVD verziji Director’s cuta čuje se samo “Žalim što je ubio J.W.Bella.” ništa prije toga iako VHS verzija Director’s cuta a i snimka sa TV-a imaju cjeloviti govor Mc Kinneya. |
Isto kao Producentska verzija |
Garret u Fort Sumteru – skraćen razgovor Garretta i pogrebnika (Peckinpah) na samo jednu pogrebnikovu rečenicu |
Garret u Fort Sumteru – puni Peckinpahov govor koji na neki način kao da predstavlja Garrettovu savjest. |
Isto kao Producentska verzija |
Garret u Fort Sumteru – Isprebija Poea kada je htio odrezati Billyjev prst za uspomenu ali se ne čuje niti riječ. |
Garret u Fort Sumteru – Isprebija Poea kada je htio odrezati Billyjev prst za uspomenu uz uzvik: “Ono što želiš i ono što češ dobiti dvije su različite stvari” |
Isto kao Producentska verzija |
Završetak – Garrett odlazi iz Fort Sumtera, nema Flashbacka, muzika Billy5 |
Završetak – Garrett odlazi iz Fort Sumtera, Flashback kao i na početku ali iz drugog kuta. Muzika Billy1 |
Isto kao Producentska verzija | |