VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)

KOMENTARI:

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
Di su sad vonabi kritičari i filozofi. Čovjek napiše sjajan tekst i nitko pohvalu da zucne, a kamoli potegne raspravu.
Važno da je Popcorn mainstream sajt s debilnim temama. :))
Komentar: Legura 21.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
zašto bi imao bolji tretman od drugih vonabi pisaca? :)
Komentar: Rommel 21.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
Jebiga, kako se meni čini tretman za bilo kog od vas bi bio korak naprijed. :) Ne upirem u nikog posebno, bogzna svaki tekst na kolumnama i specijalima je čudo u malom. Nego me nervira cviljenje na račun glupavih rasprava i "nedostojnih" filmova, a kad se izbaci ovako pismen i sadržajan tekst, nitko da gukne. Bokte ovdje ima kolko, bar pedesetak odličnih eseja u rasponu starog i novog filma i svaki od njih je potencijalan topik.
Pa tako i Paučine. :-D


Komentar: Legura 21.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
ma šalim se stari - iz prostog razloga što je to jedna od stvari koje su me obeshrabrile - iza svakog teksta stoji dobar dobar trud a izostanak reakcija taj trud poništava i ubija volju za dalje jer...čemu? makar kod mene...
Komentar: Rommel 22.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
ovo je sjajan komentar i Jules je izuzetno talentiran kritičar. ima sigurno 15-16 godina od kad sam zadnji put gledao ovaj film i sjećam ga se upravo takvim kakvim ga je Jules opisao. nakon ovog predivnog komentara poželio sam ga ponovno pogledati.
inače, slažem se s Legurom, Popcorn definitivno je mainstream site s debilnim tema na kojem se komentiraju apsolutno debilni i potpuno glupi filmovi. ali i 99,9% svjetske kinematografije danas čine upravo takvi filmovi. to nije bio slučaj u nekim davnim vremenima kad su stvarali istinski umjetnici poput Bergmana, Truffauta, Clouzota, Godarda, Tarkovskog, redatelja zlatnog doba japanske kinematografije, itd.
Komentar: TonkoC 22.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
Joj joj, krivo me shvatiše! :))
Ne smeta mene Popcorn kakav je danas (nit mainstream filmovi i blesava zabava na koju nisam imun), već sam se očešao o kakti ozbiljnu ekipu filmofila koji imaju spisateljski dar i kritičko oko za opažanje, no umjesto da se udruže i upuste u opake debate oko talijanskog neorealizma, auteur teorije i štajaznam bokte, Bergmanovog subjektivnog kadra... oni određeno vrijeme kukaju i na kraju kao dignu ruke, jerbo nema tu pomoći i nema kvalificiranih.
A ima vas ohoho, uključujući i tebe Tonko. :)
Zato mainstream ekipa i vodi kolo, jer vole popričat o filmu i nije im problem razmijenit koju riječ. Pa bila to i "niža" umjetnost.
Komentar: Legura 22.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
I daj pretjerao si s ovih 99,9% . :) Dam ruku u vatru da se danas i prije 40 godina snima približno jednak postotak smeća. Samo što u kvalitetnijoj sorti filmova malčice prednjači stara škola.
Komentar: Legura 22.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
malo je teško pričat sa zidom ili što se kaže svi junaci nikom ponikoše...ali slažem se da bi tonka trebalo upregnut
Komentar: Rommel 22.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
Svaki je sajt mainstream onoliko koliko na to utjecu dva faktora; urednistvo i posjetitelji. Na Popcornu primjeti da mi izbjegavamo mainstream teme, tu su utoliko da upotpune pokoju vijest ako bas par dana za redom nema nikakvih normalnijih novosti, dok kod jaceg sadrzaja, npr. recenzija, radije ni ne pisemo osvrte na blockbustere nego da ih uvrstamo. Naravno, ne izbjegavamo filmove koje pod nus treba spomenuti u pozitivnom ili negativnom svjetlu, ali pogledaj pod recenzije i skuzi da nedostatak blockbuster jednosezonskih hitova nadomjestamo drugim stvarima, vijestima iz regije, s domacih festivala, i hvala bogu, povremeno Paucinom. Dakle, ako je sajt mainstream takvim ste ga u slobodnoj formi kreirali vi korisnici, u tom dijelu gdje ste aktivni. Primjerice tu u komentarima, ciji je nedostatak rekao sve za sebe.
Komentar: Gand 22.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
legura, ne bih se složio s tobom oko konstatacije da se prije 40 godina snimao jednak postotak smeća kao danas. prije 40-50 i više godina je holivud ekranizirao (pa i ozbilnje) romane a danas ekranizira stripove. oglupljela i otupljela masa nemože jednostavno prožvakati ništa drugo.
Komentar: TonkoC 24.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
i Nevini su holivudski film. ali takve filmove oni jednostavno više ne rade. o glumcima da i ne govorim. istinske filmske dive (pa i umjetnice) kakva je bila Deborah Kerr su zamijenjene sa ovim današnjim anti-glumicama
Komentar: TonkoC 24.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
Ma romantiziraš stvari. :) Holivud je oduvijek bio profitabilna mašinerija (bogati studiji i bahati moguli), koja češće fula nego pogodi. Šta misliš zašto ti pod ruku dolazi samo probrano i najbolje? Ili zašto čuješ za tako puno odličnih filmova, a sve loše kao da je iščeznulo, ilitiga nije ni postojalo?
Kvaliteta se pamti. Za 40 godina nitko se neće sjećat Transformersa, Spider Mana, Brzih & Žestokih itd... ali znat će za razne Coene, Finchere, Andersone, Nolane, Lyncheve, Jarmusche, del Tore, Trierove, Burtone, Tykwere, Gilliame, Scottove, Amenabare... i ostale vrle umjetnike i osobenjake. A ovo je valjda tek 1%, dodaj još ostatak skrivene svjetske i američke kinematografije i dobiješ sasvim pristojnu sliku, zar ne?

IMHO, narafski. ;)
Komentar: Legura 28.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
najprije, zahvaljujem na pohvalama. ako nekog tekst potakne da ponovno ili po prvi puta pogleda film to je najbolji kompliment koji mogu primiti (hvala još jednom Tonko:). kolega i prijatelj sergej karov pokrenuo je Paučinu, vjerujem, upravo s tim ciljem i nadam se da će je barem povremeno obogatiti kojom kolumnom. konačno si mogu dopustiti toliko slobode da trošim većinu vremena na stvari koje volim tako da će oni koje interesira imati što čitati u Paučini ;)
Komentar: Jules 28.06.2009.

Re: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
" a danas ekranizira stripove. oglupljela i otupljela masa nemože jednostavno prožvakati ništa drugo"

bojim se i pomisliti što kolega tonko misli o onima koji skupljaju stripove...jao jao jao....the lowest of the low...
šteta je što inache ljudi tako lako otpišu iste iako je to jednako čudesan svijet baš kao i onaj filma ili književnosti i u kojem ima jednako tako djela u rasponu od remek djela do šrota baš kao i svugdje drugdje....a istina je da ih je hollywood svojim ekranizacijama najčešće iskasapio pa oni kojima bi hollywoodska ekranizacija trebala biti pozivnica i za strip svijet jasno je da je s gnušanjem odbiju...kako ljudima objasniti da je liga izuzetne gospode malo remek djelo nakon onakva filma...ali ima i drugih ekranizacija - kozure okami uvijek pada prvi na pamet - legendarni strip od kojih 84000 stranica (ne ne nema nule viška) u fenomenalnim filmsko - serijskim ekranizacijama
Komentar: Rommel 28.06.2009.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Kolumna: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)

Kolumna: PAUČINA: THE INNOCENTS (1961) PAUČINA: THE INNOCENTS (1961)
(20.06.2009.)

U spavaćici sa svjećnjakom u ruci i prestrašenim izrazom lica Deborah Kerr korača mračnim hodnikom i širokim stubištem viktorijanske kuće. Čujemo fijuk vjetra, škripu vratiju, ženski hihot i čeznutljivo šaputanje: „Kiss me, kiss me, kiss me.“, koje slijedi gotovo orgazmički „Love me, love me...love me!“

Smatram da je ovo scena koja najbolje opisuje perverzni gotički horror Jacka Claytona – „The Innocents“. Film koji postavlja pitanje: Postoje li duhovi uistinu ili tek u mašti seksualno frustrirane guvernante?

Jack Clayton je za svoj prvi dugometražni film „Room at the Top“ dobio oscarovsku nominaciju za najboljeg redatelja a njegov „The Bespoke Overcoat“,zabavan gorko-slatki film o duhu koji se vraća na naš svijet da bi se osvetio šefu skladišta gdje je 43 godine popisivao kapute da bi naposlijetku dobio otkaz i smrznuo se nasmrt jer si sam nije mogao priuštiti jedan (pljuga je raditi u skladištu:) potvrdio je nominaciju za najbolji kratkometražni film. To, a i činjenica da su britanski niskobudžetni horror filmovi iz produkcije „Hammer Filmsa“ prolazili jako dobro na kino blagajnama glavni su razlozi zašto je 20th Century Fox osigurao budžet od milijun dolara za snimanje „Nedužnih“. U današnje vrijeme možda se i ne čini kao velika svota , no u ono doba, pogotovo za crno-bijeli horror film, radilo se o velikoj lovi.

U potpunom mraku čujemo riječi pjesme „O Willow Waly“ koje se protežu kroz logo 20th Century Foxa (nema uobičajenog zvuka fanfara) i misli Deborah Kerr kroz jecaje: „All i want to do is save the children, not destroy them. More than anything, I love children. More than anything. They need affection, love, someone who will belong to them and to whom they will belong.“ Sljedeći prizor nas upoznaje s Miss Giddens kojoj bogataš, ujak djece, povjerava zadaću i odgovornost guvernante na svom seoskom imanju Bly. On je „naslijedio“ siročiće no za njih nema mjesta ni mentalno, ni emocionalno zato daje novoj dadilji vrhovni autoritet nad djecom i traži da ga se nikad ne gnjavi i ostavi potpuno na miru. Miss Giddens odlazi na selo na ogromno imanje s predivnim vrtom i kućom toliko velikom da domaćica Mrs. Grose ima ni više ni manje nego 134 prozora za pranje. Mjesto se čini kao pravi raj za odgoj djece. No ubrzo, čudne stvari se počinju događati. Miss Giddens ugleda siluetu muškarca na vrhu tornja, u mračnom hodniku ženu koja prolazi i nestaje, zvukove iz dvorišta kao da netko muči životinju. Uvjerena je da kuću opsjedaju duhovi te da je muška utvara Peter Quint, sobar koji je poginuo na stubištu vraćajući se pijan kući jedne noći, a ženska bi bila Miss Jessel, njezina predhodnica, dadilja koje se zaljubila u sobara te si oduzela život utopivši se u jezeru nakon njegove smrti.

„Oh look, it's a lovely spider and it's eating a butterfly.“

Ovdje stvari postaju vrlo mračne s jakim seksualnim podkontekstom. Gotovo pornografska priča o prostom i prljavom pohotnom sobaru koju je zaveo čednu, obrazovanu guvernantu postaje izuzetno stravična jer Miss Giddens smatra da to dvoje iz drugog svijeta opsjeda djecu jer samo kroz njih mogu ponovno osjetiti svoje dodire. Nijedan prizor nije seksualno eksplicitan, no dijalog itekako jest. Gospođa Grose prepričava odnos između Quinta i Miss Jessel, opisuje kako ju je tukao a ona ga gledala kao da uživa u težini njegove ruke, sobe koje su koristili za danjeg svijetla kao da su tamne šume bez obzira da li ih netko gleda. „To nije bila ljubav, više poput groznice koja osušuje tijelo.“ Radnja se odvija u viktorijansko doba kada se seks smatrao prljavim i nije bilo pristojno pričati o takvim stvarima. Miss Giddens potječe iz velike siromašne obitelji, kćerka je vikara koja je zatomljivala svoju seksualnost a sada je izložena toj silnoj eruptivnoj energiji. Clayton koristi taj motiv i usađuje nam sumnju da duhovi zapravo i ne postoje nego su plod frustracije Miss Giddens.

Uvijek nam najprije pokaže izraz lica Deborah Kerr koja ugleda prikazu, a tek onda i samu prikazu što može značiti da gledatelj vidi tek plod njezine mašte. Isto tako ne postoji dokaz da bilo tko od ukućana osim nje vidi duhove. Radatelju se svidjela ideja Edmunda Wilsona koji je u svojoj recenziji knjige „Okretaj zavrtnja“ napisao mogućnost da je cijela radnja zapravo seksualna fantazija frustrirane guvernante, no nije htio da ta tema dominira filmom. Iz tog razloga je snimio klasični horror sa duhovima, stravičnom glazbom, glasanjem noćnih ptica, fijukom vjetra, škripom vratiju no dodao mu je taj pomalo kontroverzni element. Zato je film podjelio publiku i kritiku jer dok su mu jedni zamjerali da nije dovoljno krvav za horror film (uopće nema krvi), drugi su smatrali da koristi previše „jeftinih“ elemenata horror filmova (baš ta škripa vratiju, fijuk vjetra) da bude ozbiljan film. Svi su bili u krivu jer „The Innocents“ savršeno funkcionira kao horror film koji je ujedno i psihološka drama o mentalnom stanju srednjovječne žene. Film je vrlo jeziv - prizori pojavljivanja duha Miss Jessel na jezeru i zlokobno lice Quinta koje se pojavljuje na zamagljenom prozoru su najbolji primjer ili scena u kojoj dječak Miles recitira tekst nalik na prizivanje duhova: „What shall I say when his feet enter softly, leaving the marks of his grave on my floor? Enter, my lord. Come from your prison. Come from your grave for the moon is arisen. Welcome, my lord.“ Usprkos tog vrlo jasnog seksualnog podkonteksta film je vrlo profinjen. Nikad ne prelazi u vulgarnost i ne prikazuje stvari koje nam insinuira tako da količina te vulgarnosti ostaje na gledateljevoj mašti. Ja, primjerice, imam veliku maštu. :) Nekome tko nema dijalog možda neće biti toliko seksualno eksplicitan!

Clayton je pogledao kazališnu predstavu „The Innocents“ Williama Archibalda i smatrao da je suviše statička te da nije pravi ekvivalent bogatoj prezreloj prozi Henrya Jamesa na čijoj je knjizi „The Turn of the Screw“ („Okretaj zavrtnja“) temeljena. Za filmsku je adaptaciju zato dobio najboljeg mogućeg scenaristu – Trumana Capotea. Njegova zadaća je bila učiniti dijalog frojdovskim i stvoriti taj perverzni seksualni podkontekst koji je evidentan kroj cijeli film. Pisao je scenarij godinu dana usred svog istraživanja za „Hladnokrvno ubojstvo“ i iako se kao suscenarist potpisuje i autor predstave William Archibald, Capote je napisao 90 % scenarija. Njegova ideja su bile trule ruže, kukci koji izlaze iz usta skulptura. Sve izgleda prekrasno na prvi pogled na imanju Bly, no ispod površine krije se prljavština i smrt. Djeci glumcima nije bilo dozvoljeno da pročitaju scenarij u cjelosti jer bi ih mogao uznemiriti. Svaki dan prije snimanja dobili su stranice koje moraju naučiti i to je bilo to. Pamela Franklin koja glumi Floru prvi put je vidjela film u cjelosti sa navršenih 16 godina života. Dijelovi dijaloga su naknadno malo ublaženi. Tako Miles u završnici umjesto kako je bilo izvorno napisano: „You damned, dirty-minded bitch.“, viče: „You damned, dirty-minded hag.“ Sjajan scenarij prati i izvrsna kinematografija Freddie Francisa. Rubovi kadra su gotovo uvijek magloviti, a sredina jako osvjetljena kako bi se dobila željena dubina slike. U mračnim scenama imamo dojam gledanja kroz tunel jer je Francis bojao leće da učini rubove nevidljivima. Film je snimljen u širokom CinemaScope formatu i izgleda izvanredno. Neki prizori podsjećaju na „La belle et la bête“ („Ljepotica i zvijer“, 1946) predivan klasik kinematografskog pjesnika Jeana Cocteaua. Zavjese nošene vjetrom, dugački mračni hodnici (koji usprkos svojoj grandioznosti djeluju užasno klaustrofobično) gotičke kuće i naravno ruže. Ruže koje Cocteau koristi kao simbol prirodne jednostavne ljepote, a Clayton kao simbol krhkosti i nestabilnosti– nekoliko puta ponavlja kadar suncem osvijetljene rosne ruže, koja je prekrasna no uslijed dodira latice se raspadaju (scena kad Deborah Kerr impresionirana dolazi u kuću na imanju Bly). Upotreba zvuka je genijalna i nosi važnu ulogu u filmu. Prodorni krikovi Flore, jeziva O Willow Waly koju čujemo kroz cijeli film, zujanje muha, glasanje noćnih ptica, vjetar koji zuji kroz kuću i drveće...pola jeze je postignuto zvučnim efektima.

Jacku Claytonu, jednom tokom večere u talijanskom restoranu u Sohou, dodan je papirić na kojem je pisalo. „The Innocents“ je najbolji britanski film otkada je Alfred Hitchcock otišao za Ameriku.“ Tu poruku poslao je François Truffaut koji je večerao za susjednim stolom i Clayton je smatrao da je to najbolja kritika koju je njegov film ikada primio. Deborah Kerr uvijek je isticala da ulogu guvernante Giddens smatra ulogom svoje karijere. Vjerojatno je u pravu, iako je izvanredna i u Powell/Pressburgerovom „The Life and Death of Colonel Blimp“ kao i u divnom „Heaven Knows, Mr. Allison“ Johna Hustona. Njezina uloga u „The Innocents“ iznimno je zahtjevna. Pred kraj filma ima sadistički, pomalo pedofilski odnos s dječakom Milesom kojeg je zaposjeo (uistinu ili samo u njezinoj glavi) vratar Quint. U završnoj sceni u vrtu Miss Giddens prisili malog Milesa da prizna da kominicira i vidi Petera Quinta uslijed čega dječak u groznici pada mrtav. Miss Giddens zatim poljubi njegovo beživotno tijelo u usta, ne na način na koji se ljubi dijete već na način na koji se ljubi muškarac. Sklopi ruke kao u molitvi i film se vraća na početak uz njezine jecaje. Krug je zatvoren, no što se točno dogodilo između nije jasno. Sigurno je samo da se radi o nečem strašnom. Deborah Kerr je pitala redatelja misli li da Miss Giddens stvarno vidi te utvare ili je sve umislila i pomalo ludi iz frustracije. Odgovorio je: „Sama odluči!“ Tako je i na gledatelju da odabere koja mu je varijanta strašnija. Dakle, jesu li duhovi izazvali da seksualna frustracija Miss Giddens ispliva na površinu ili je seksualna frustracija Miss Giddens odgovorna za pojavu duhova?
« povratak Goran Plantak
© 2003 popcorn.hr