Od ekipe koja je prije par godina snimila kratkometražnu parodiju "Epopeja o Bureku" koja je na raznoraznim festivalima pokupila bezbroj nagrada i pohvala dolazi nam ovaj novi, ovoga puta dugometražni film "Etida", ljubavna priča epskih proporcija. Za razliku od "Epopeje" koja je snimljena sa gotovo nikakvim budžetom i sa običnim malim digitalnim kamerama, dečki su ovoga puta odlučili sakupiti i kakav takav budžet te nabaviti nešto kvalitetniju kameru. Po nekoj njihovoj procjeni film će vjerojatno koštati malo više od 10000 kn, što svakako nije mali iznos, tim više što su svi do jednoga studenti i što sve naravno financiraju sami. Ali, kako se film snima u etapama, taj iznos troše kroz cijelu godinu pomalo pa se, kako su i sami izjavili, nekako snalaze.
Dosad su redom snimili western priču, priču o vinaru, priču o Škotima i priču o vojniku u rovu. Trenutačno se čeka sa snimanjem priče o Mozartu. Problem predstavljaju dozvole za snimanje u Zagrebačkom HNK-u koje je teško nabaviti te barokni kostimi. Inače, snimanje je započelo u osmom mjesecu 2006. godine., a autori su se nadali da će film privesti kraju do kraja osmog mjeseca 2007., no zbog spomenutih i drugih poteškoća to im nije pošlo za rukom. Iako još nije određena točna minutaža filma, predviđa se da bi trajanje moglo biti otprilike sat vremena.
Snimanje svake od do sada snimljenih priča je trajalo dva do tri dana, ali su zato pripreme trajale i po dva do tri mjeseca.
Iako su snimanja bila relativno kratka, daleko do toga da su bila i lagana. Tako je snimanje western priče, koja je inače snimljena na otoku Murteru, bilo je katastrofalno jer je ekipa tri dana stajala u kaputima na suncu i temperaturi od skoro 40 C te se praviti da im nije vruće, dok je zapravo pola ekipe povraćalo u stankama od vrućine.
Priča o vinaru snimljena je u Jaski u nekom vinogradu gdje je grožđe na njihovu nesreću bilo već pobrano pa se je ekipa morala snalaziti kako bi dočarala vinograd pun grožđa, što im je pošlo za rukom tako što su vješali novo grožđe po lozi i pravili se da ga beru.
Priča o Škotima je snimljena u Moslavini kod bake samog redatelja filma Luke Hrgovića. Upravo ta priča zahtijevala je najviše glumačke ekipe i statista ispred kamere. Za te potrebe se okupilo njih čak tridesetak, te su bili podijeljeni u dvije skupine. Pola ih se obuklo u crvene(dobre), a pola u zelene(zle) Škote. Neki su bili naoružani vilama, neki sjekirama i mačevima koje je iskovao jedan od članova ekipe te su trčali gotovo dva dana po polju koje je inače bilo zapaljeno kako bi vatra i dim još bolje dočarali bojište. Iako se neveliko prolijevala umjetna krv (inače, pekmez od šljiva), bilo je tu i prave krvi. Kako su se neki previše uživjeli u svoje uloge i kako su gotovo svi mačevi i sjekire bili od pravog (ali ne oštrog) metala, kao i štitovi, našlo se tu i nešto ozljeđenih, no ništa ozbiljno, tek tu i tamo koja ogrebotina.
Priča koja se odvija za vrijeme WWII, sa vojnicima u rovu je prema riječima autora bila jedna od najtežih za pripremu jer je trebalo nabaviti tri realne američke uniforme i nekoliko njemačkih. uz pripadajuće naoružanje. Američke su na kraju kupili na sajmu na Hreliću (!), a njemačke im je posudio jedan kolekcionar koji je bio oduševljen time što su oni radili, pa im je odlučio pomoći. Cijela ta priča je snimljena opet na lokacijama u Moslavini, gdje je ekipa snimala dva dana u blatu.
Inače, sve kostime su ljudi nabavili sami, neki su kupljeni, neki su sašiveni po narudžbi, a neki su skrpani od raznoraznih krpica koje su pojedini članovi ekipe donijeli od svojih kuća.
Kao što spomenuh na početku, trenutačno se čeka sa snimanjem priče o Mozartu, a autori su odlučni čak otići u HNK u Splitu ukoliko to ne bude moguće u Zagrebu. Također, tu je i priča o podmornici. Kako dečki nemaju ni pravu podmornicu niti pristup istoj, kao što je izjavio sam redatelj "vjerovali ili ne dovoljno smo glupi da ćemo sami izgraditi interijer podmornice sa cijevima i raznim detaljima u štali moje bake". Pripreme za tu priču su navodno u tijeku, nacrti za izgled podmornice su napravljeni, materijal se pribavlja, a kostimi su na šivanju.
U filmu inače nastupa gotovo identična glumačka ekipa koju smo imali prilike vidjeti i u "Epopeji o Bureku", Luka Hrgović, Marin Bušić, Miran Šabić, Ivan Mihoci, Ivan Šivak, plus još neka nova imena kao što su Anton Svetić, Stipan Tadić, Duje Medić Vibor, Vedran Štefan i Nikolina Knežević u ulozi Katrine, djevojke oko koje se vrti svaka priča ovog omnibusa.
Na kraju možemo samo zaželjeti dečkima i curama koji sudjeluju u stvaranju ovoga filma da sretno privedu snimanje kraju, i da sav njihov trud bude ponovno nagrađen mnogobrojnim nagradama i pohvalama u što ja osobno niti ne sumnjam. I još nešto, što vjerojatno mnoge zanima, a to je gdje će se ovaj film moći pogledati i kada?! Budite sigurni da to zasigurno neće biti moguće u Cinestaru ili nekoj sličnoj kino dvorani, no zato su tu raznorazni festivali na kojima će ovaj naslov zasigurno biti među zvučnijima, pa stoga pratite domaća festivalska zbivanja. A tu je naravno i Internet, na kojem će sa film zasigurno pojaviti s vremenom, najvjerojatnije tijekom sljedeće godine. |