Specifičnost filma je to što je svoju premijeru već doživio i to na televiziji na britanskom Channel 4, dostupan je i na DVD-u, a ovu najavu pišemo povodom premijere filma u SAD-u. Nagrađen je i na filmskom festivalu u Berlinu, a jedna od najzanimljivijih činjenica je i ta da su Iranske vlasti zatražile da se film distribuira i u njihovoj zemlji što je rijetko slučaj sa bilo kojom zapadnjačkom produkcijom.
Na film se kao redatelji potpisuju Michael Winterbottom i Mat Whitecross. I dok je drugi prilično neiskusan te je na filmu uglavnom bio zadužen za dokumentarne dijelove, prvi je ipak daleko iskusniji sa dugom karijerom u filmskoj industriji. Neki od novijih projekata ovoga redatelja su filmovi “A Cock and Bull Story”, “Code 46”, “In This World” itd. U karijeri su mu nuđeni i filmovi kao što su “The Cider House Rules”, “Good Will Hunting” i “Goal!”, ali ih je sve od reda odbio.
O glumačkoj postavi filma malo vam toga možemo reći pošto je većina glumaca apsolutno nepoznata, a i apsolutno neiskusna na ovakvim projektima. Film je inače mješavina dokumentarca i drame, a sniman je na lokacijama u Afganistanu, Pakistanu i Iranu što je bila zamjena za Kubu. Film je u britanskoj, a ne američkoj produkciji pa se zato i nadamo dozi realnosti u kojoj nitko neće izbjegavati prikazivanje i onih najgorih detalja bez imalo suzdržavanja.
Ljepo je vidjeti da još netko progovara o problemu Guantanama, ali iskreno sumnjamo da će to imati bilo kakav utjecaj na vlasti SAD-a. Iako, zanimljivo je napomenuti da vodeće organizacije za promicanje i provodbu ljudskih prava već godinama bezuspješno pokušavaju učiniti nešto po pitanju logora. Slučajno ili ne, nedavno, nakon premijere filma najavljeno je puštanje 135 zatvorenika iz toga logora protiv kojih se ne može podići optužnice. U logoru se prema podatcima iz travnja ove godine nalazi 558 osoba. Da li je filmska industrija postala utjecajnija od organizacija za provodbu ljudskih prava od kojih neke djeluju i u sklopu UN-a stvar je osobne prosudbe.
|