Fritz Lang bi se radovao da to može vidjeti: paranoja je konačno postala kvasac za komercijalni film, a možda i kulturu uopće. Odete li na prijelazu milenija u kino najvjerojatnije ćete gledati film o tome kako Vatikan kuje urotu da prikrije kakvo nepoćudno novo evanđelje. Ili kako neka mutna tajna služba uklanja nevine svjedoke. Ili ćete gledati - ako već ne film o CIA-i ili Kongregaciji za nauk vjere - film o zlonamjernim genetičarima.
"Šesti dan" Rogera Spottiswoodea spada u ovu treću grupu - trilere paranoje inspirirane genetičkom manipulacijom. Dok ekologisti diljem planeta ratuju protiv manipulirane soje, genetski inženjering obilato je pogodovao filmašima koje je zasuo pljuskom novih sižea. A svi ti filmovi imaju koktel sličnih sastavnica: malo orvelijanskog straha od budućnosti, malo vjerskog integrizma, malo fritz-langovske filmske paranoje i puno, puno straha od frajera u bijelim keceljama. Četrdeset godina nakon što ga je u svom sjajnom eseju opisala Susan Sontag, sindrom ludog znanstvenika ponovo vlada SF-om. Samo što se ovaj put ludi znanstvenik ne igra plutonijem nego kromosomima.
"6th Day" nosi ime po biblijskom šestom danu stvaranja svijeta, kad je Bog prema Starom zavjetu stvorio čovjeka. U bliskoj budućnosti u kojoj se film odvija kloniranje je postalo sasvim normalna stvar: kloniraju se čak i kućni ljubimci. Pa ipak, kloniranje čovjeka strogo je zabranjeno tzv. "Zakonom šestog dana". Korporacija kojoj je vlasnik mladi karizmatični biznismen (Tony Goldwyn), a središnji mozak stari genetičar (Robert Duvall) sustavno i u tajnosti krši "zakon šestog dana" tako što klonira svježe umrle ljude, vraća im život i memoriju u drugom tijelu i time stvara tajni krug besmrtnika koji ima motiva boriti se da se kloniranje ljudi legalizira. Nevolje počnu kad korporacija klonira vlastitog pilota Adama Gibsona (Arnold Schwarzenegger) vjerujući da je on poginuo u atentatu vjerskih fundamentalista. Gibson je, međutim, živ živcat i kad stiže kući ima što vidjeti: njegov vlastiti klon slavi s njegovom djecom njegov rođendan. I kako u trileru paranoje to već biva, siroti Arnie mora sam ratovati s nevidljivim pipcima moćne korporacije, odlučne da smakne njega i svakog tko je vidio oba Gibsona.
Scenarij "Šestog dana" kojeg supotpisuje i legenda off-Hollywooda John Sayles ("Matewan", "Grad nade", "Usamljena zvijezda") počiva na nekoliko spornih SF pretpostavki. U filmu se ljudskim klonovima (koji se "rode" odrasli!) može usaditi memorija prethodnika. Iz te premise scenaristi izvode drugu: da je teško bolesnima, invalidnima i umirućima od koristi umrijeti i biti kloniran, jer će početi živjeti ispočetka, što je, priznat ćete, vrlo nategnut motiv koji iziskuje previše našeg dobronamjernog vjerovanja. Prihvati li čovjek sve premise scenarija naći će se na koncu u glupoj situaciji da ne razumije što je to u kloniranju tako loše. Pratimo li dosljedno svijet "Šestog dana" povjerovat ćemo da protiv kloniranja ljudi mogu biti samo stara, dogmatska brundala koje ne razumijemo. A to znači da ne razumijemo ni junake filma.
Pa i unatoč tomu scenarij "Šestog dana" nudio je ponešto zanimljivog štofa za triler paranoje. Spottiswoode je svašta mogao izvući iz zanimljivog poigravanja s dva Adama Gibsona koji oba mogu biti izvornik i klon. Zanimljivo je junaku suprotstaviti visoko motiviranu falangu negativaca zainteresiranih da očuvaju svoju besmrtnost. Iz sličnih langovskih sastavnica Michael Apted je nedavno složio uvjerljivi triler "Extreme Measures".
Spottiswoode je međutim zarovao plitko. Njegov "Šesti dan" svodi se ipak pretežno na bezglavu jurnjavu. Stvarno zanimljive motive u priči jedva je dodirnuo, a likovi su mu mahom manje zanimljivi nego što su mogli biti. Apsolutno dno dna filma prizori su obiteljske idile koji su preko ruba komičnog. Jedini doista poticajan lik u filmu stari je genetičar kojeg glumi Duvall. Što se tiče njegovog mladog šefa, on je dobno, karakterno i fizički skrojen da neuvijeno podsjeća na Billa Gatesa, što je duhovit, premda ne i osobito odvažan polemički ubod.
Arnold Schwarzenegger u karijeri je, a osobito u osamdesetima, nanizao mnogo važnih i dobrih filmova koji su temelj suvremene masovne kulture. Čini se međutim da ga je sreća napustila: "Šesti dan" mu je već tko zna koji slab i neuspješan film po redu. Čini se da Arnieva zvijezda polako tamni, baš onako kako mu je i lice na ekranu svaki put naboranije. |