"Angel Eyes" Luisa Mandokija melodrama je o ljubavi dvoje neznanaca koji kao da su - ne samo metaforički, nego i stvarno - došli iz dva različita filma.
Glavni je problem Mandokijevih "Anđeoskih očiju" u tome što ova dva različita filmu nijednog terenutka ne srastu u jedan. "Anglel Eyes" s jedne strane teži biti veristički ljubić čvrsto usidren u urbanu zbilju. S druge strane teži biti romantična parabola, nešto nalik kakvom romanu Paula Austera adaptiranom kao holivudska melodrama. Svaka od te dvije polovice sama je po sebi mogla biti dobra. Zajedno se, međutim, odbijaju kao vatra i led. Mandokijevi pokušaji da izgradi dramu moderne urbane profesionalke opterećene ne-ženskom profesijom rasprše se onog trenutka kad se ona zaljubi u nerealno eterično biće. Nastojanje da izgradi emocionalnu konstrukciju o dva srodna srca suđena jedno drugom razbija se onog trena kad vidite Jennifer Lopez kako brije s ekipom u muškoj majici i s bocom Budweisera u šaci. Čak je i osobna drama koja se krije iza oboje junaka sasvim drukčije vrste: ona mlade policajke svakodnevna je i obična (u zavadi je s nasilnim ocem), a ona njenog anđela radikalna (izgubio je u nesreći obitelj).
Postoje filmovi kojima je uspjelo premostiti slično dvojstvo, pa su upravo zato postajali remek djela. Jedan je od njih upravo sjajni Terry Gilliamov i Richard La Graveneseov "Kralj ribara". Drugi, klasični primjer je legendarni "Taj divni život" Franka Capre. Takvi filmovi u najvećoj mjeri ovise o finom redateljskom smislu za mjeru stilizacije, ali i još više o ravnovjesju između scenarističke konstrukcije i punih, ležernih i životnih likova. Mandoki i njegov scenarist Di Pego ("Instinkt", "Fenomen"
) nisu tu ravnotežu uspjeli postići. Dramaturgija filma ponajprije se temelji na mehaničkim simetrijama ("ona-spasi-njega", "on-spasi-nju", "ona- ima-problem", "on-ima-problem"). Svi prizori u kojima dvoje junaka nastupa zajedno neoprostivo boluju od neujednačenosti registra. Konačno, film u završnici upada u ponor psihologije pučke samopomoći koja je toliko česta u novijoj američkoj melodrami.
Na koncu svega, jedino o što se "Angel Eyes" mogu čvrsto osloniti bezgranični je šarm Jennifer Lopez, a čovjek od filma ipak očekuje više. |