VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: BILLY ELLIOT (BILLY ELLIOT)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
BILLY ELLIOT
NASLOV ORIGINALA:
BILLY ELLIOT
REŽIJA:
Stephen Daldry
SCENARIJ:
Lee Hall
GLAVNE ULOGE:
Jamie Bell, Gary Lewis, Julie Walters, Jamie Dreven
ŽANR:
Drama
PRODUKCIJA:
Working Title/BBC/WK2
DISTRIBUCIJA:
Blitz
TRAJANJE:
110 min
GODINA:
2000
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: BILLY ELLIOT / BILLY ELLIOT

Recenzija: BILLY ELLIOT / BILLY ELLIOT BILLY ELLIOT
(BILLY ELLIOT)

Naslovni junak filma "Billy Elliot" dvanaestogodišnji je dječak uz rudarske grofovije Durham koji otkriva naklonost i talent za balet upravo u jeku dugog i dramatičnog rudarskog štrajka 1984., štrajka čiji je slom značio kraj jedne ere za Britaniju i obilježio nekoliko generacija.
BILLY ELLIOT / BILLY ELLIOT

"Billy Elliot" nije prvi film epohe Tonyja Blaira koji tematizira slavni štrajk. Godine 1996. snimljen je film "Brassed Off" redatelja Marka Hermana u kojem je junak kapelnik tradicionalne rudarske limene glazbe (Pete Postelwaite) koji u trenucima kad je očito da rudnici definitivno idu u propast nagovori dečke da posljednji put odjenu odore i dostojanstvo povrate na natjecanju orkestara. Godinu dana nakon "Brassed Offa" snimljen je film "Full Monty" Petera Cattanea koji će osvojiti i Felixa i niz nominacija za Oscara. U tom filmu sheffieldski metalci koji su izgubili posao uhljebljenje traže u muškom strip teaseu. Pojava ta dva filma ponukala je kontroverznog slovenskog filozofa Slavoja Žižeka da o njima napiše esej. Za Žižeka ova dva filma predstavljaju dva načina kako se radništvo suočava sa svojom neizbježnom propašću. Prvi je mobilizacija oko starih vrijednosti koja je za Žižeka besplodna i smiješna. Drugi način je ogoliti se do kraja i svući svoj identitet.
slika
slika_3
"Billy Elliot" Stephena Daldryja pripovijeda o tome kako se ova dva načina ponašanja sukobljavaju unutar jedne obitelji. Otac i brat malog Billyja (Jamie Dreven i Gary Lewis) rudari su, gorljivi štrajkaši, sindikalisti, ali i zastupnici radničke macho kulture. Obiteljska su relikvija boksačke rukavice, otac tjera i malog Billyja da se oproba u boksu kao i svi u obitelji, a ako već ne u boksu onda u nogometu ili rvanju kao i svi muškarci. Mali Billy obožava prebirati po klaviru pokojne majke i kriomice pohađa tečaj plesa kod nastavnice (Julie Walters), uporne i tvrdoglave žene iz donje srednje klase. Dječakov interes za balet u njegovoj obitelji izaziva gnušanje, ali i sumnju u njegov seksualni identitet. Pri tome redatelj Daldry spretno izbjegava opovrgnuti "sumnje" mačističkog oca i brata. U filmu se više puta kaže da "balet nije samo za pedere", ali mali Billy jednako odbija udvaranja učiteljičine kćeri kao i prijatelja Michaela, istinskog tragičara filma, dječaka koji za razliku od Billyja nema talent pa se čini da je osuđen na muški i uskogrudni Durham. Takvim izbjegavanjem očitovanja Daldry i scenarist Lee Hall dosljedno su liberalno podvukli da takvo što nije važno. Važno je da je Billy Elliot postao svoj, a njegova obitelj probila kulturnu barijeru. Kad iz Royal Ballet School dođe pismo da je Billy prošao audiciju, otac je oduševljeno pojuriti u rudarski klub da javi novost, a tamo će čuti da je Maggy Thatcher pobijedila i da je sindikat popustio. Žižek bi rekao kako je poruka jasna: u novoj epohi radništvo nema izbora nego se oprostiti od svog klasnog i spolnog identiteta, sindikalnog i muškog ponosa.

"Billy Elliot" jedan je od najomiljenijih i najuspješnijih filmova ove godine u svijetu. Osim glavne nagrade u Motovunu (to je Daldryjevom filmu bila jedna od prvih nagrada!), "Billy Elliot" je nominiran za čak 13 BAFTA (britanskih Oscara), a mali Jamie Bell i scenarist Hall su ga i dobili. Oskarovsku večer 25. ožujka Daldryjev film čeka s tri nominacije, za režiju, scenarij i sporednu žensku ulogu (Julie Walters). Ovom se posljednjem Oscaru Britanci opravdano mogu nadati. Ovakav uspjeh Daldryjevog filma nije uopće neočekivan. Iz već prethodno rečenog lijepo se vidi da je "Billy Elliot" vrlo racionalna smjesa sastavnica koje ne mogu promašiti. Ljevičarskom gestom i tematiziranjem seksualne politike Daldry je razoružao sve kritičare i kulturne komentatore koji su film pozdravili ovacijama. Istovremeno, na film nije imuna ni publika jer iza europskog ljevičarskog garda "Billy Elliot" skriva izvrsno sakriveni Hollywood. Riječ je o čistom success story filmu koji se ne zamara s tim što bi bilo s tankoćutnim Billyjem da nema svoj iznimni talent. Film o takvom Billyju snimio bi recimo Mike Leigh, ali taj film nikad ne bi bio nominiran za Oscara.

Takva kalkulantska, racionalna crta igranja na sigurno nije sasvim simpatična. Ima li se u vidu golemi uspjeh jednog prethodnog i sličnog filma ("Skidajte se do kraja"), Daldryjevo i Hallovo gađanje zicera čak može biti odbojno. Ali sve to gunđanje i racionalno prigovaranje ostaje pred vratima kino dvorane, jer se tamo unutra Daldry i Hall poigravaju vašim emocijama kao mačka s kolutom pletiva. "Billy Elliot" proizvod je tako visokog standarda u režiji, pisanju i glumi da potpuno zaboravljate špekulantsku dimenziju filma. Mali Jamie Bell razorno je šarmantan, Julie Walters i Gary Lewis veličanstveni. Premda je Stephen Daldry (doduše, ugledni) kazališni redatelj kojem je ovo tek prvi dugi film, to se neiskustvo ne vidi: film kao da je režirao iskusni rutiner. Premda nije poput "Full Monty" komedija, "Billy Elliot" je povremeno upravo britanski duhovit, a dirljiv je neprestance. Nakon što ga pogleda čovjek može samo reći- ljudi, znamo da nam prodajete lažnjak, ali ga prodajete jako dobro.
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr