VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: IZABRANICA TAME (BLESS THE CHILD)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
IZABRANICA TAME
NASLOV ORIGINALA:
BLESS THE CHILD
REŽIJA:
Chuck Russell
SCENARIJ:
Tom Rickman po romanu Cathy Cash Spielman
GLAVNE ULOGE:
Kim Basinger, Jimmy Smits, Rufus Sewell, Christina Ricci, Ian Holm
ŽANR:
Horor / Triler
PRODUKCIJA:
BTC/Icon/Paramount
DISTRIBUCIJA:
Blitz
TRAJANJE:
107 min
GODINA:
2000
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: IZABRANICA TAME / BLESS THE CHILD

Recenzija: IZABRANICA TAME / BLESS THE CHILD IZABRANICA TAME
(BLESS THE CHILD)

Junakinja filma Maggie (Kim Basinger) stara je cura čija je sestra okorjeli narkoman. Jedne večeri sestra zakuca na Maggiena vrata s tek rođenom bebom i ostavlja je. Narednih šest godina od majke nema ni traga ni glasa, a Maggie podiže malu Cody. Cody je čudno dijete: pati od blage forma autizma, ali istodobno ima telekinetičke sposobnosti i pati od uznemirujućih vizija. Jednog jutra Maggiena se sestra sa svojim novim suprugom.

IZABRANICA TAME / BLESS THE CHILD

On je prebogata TV zvijezda (Rufus Sewell), bivši narkoman koji je utemeljio zakladu za samopomoć "Nova zora", mješavinu klinike i religijske grupe. Novopečeni supružnici otimaju Cody. Istodobno, gradom se širi panika jer nepoznati serijski ubojica ubija dječake i djevojčice, listom šestogodišnjake rođene na isti datum, dan prolaska betlehemske komete. Cody je - vjerojatno niste iznenađeni - rođena na taj dan.

slika_2
slika_3

Uoči i nakon smjene milenija svjetska je kina zasula kiša religijskih trilera koji su eksploatirali milenarizam i pripadajuću epidemiju mistike. Filmska su platna vrvila od odabranika, stigmatika, papinskih konzilija za obranu od belzebuba, isusovaca sa shotgunom pod habitom i sotona u blistavo lakiranim lincolnima s mini barom u vratima. Oficijalna je crkva u nekoliko navrata ljutito reagirala na takve filmove. "End of Days", "Stigmata" ili "Vampires" naljutili su Kongregaciju za nauk vjere kojoj se baš i nije sviđalo što se Sveta Stolica na ekranu pogađa s đavolom ili na nj šalje jezuitske komandose s naredbom "search and destroy".

"Izabranica tame" ("Bless the Child") još je jedan milenaristički film o Mesiji i antikristu. Ovaj put, međutim, Katolička crkva može mirno spavati: film Chucka Russella smjerno je i krotko duhovan. Ono što ga ponajviše razlikuje od (inače sličnih) prethodnika je trapava, dječja i neproblemska duhovnost. U Russellovom filmu strane su čisto crne i bijele. Na strani Boga su dobre opatice, mudri teolog koji obitavaju u njujorškom podrumu, dječica i ljudi dobre volje, a na strani zla izopačeni kripli i supkulturni šljam. Takva naivnost, treba reći, nipošto nije mana "Izabranice tame": navodno subverzivni antikatolički gard većine religijskih trilera sam je po sebi postao dosadni kliše, pa je benigna lakomislenost "Izabranica tame" čisto osvježenje. Nažalost, to ne važi i za film u cjelini.

"Bless the Child" nastao je po romanu Cathy Cash Spielman. Film neznatno varira motive već poznate iz "Egzorcista", "Predskazanja", "Stigmate" i "End of Days". Junakinja filma Maggie (Kim Basinger) stara je cura čija je sestra okorjeli narkoman. Jedne večeri sestra zakuca na Maggiena vrata s tek rođenom bebom i ostavlja je. Narednih šest godina od majke nema ni traga ni glasa, a Maggie podiže malu Cody. Cody je čudno dijete: pati od blage forma autizma, ali istodobno ima telekinetičke sposobnosti i pati od uznemirujućih vizija. Jednog jutra Maggiena se sestra sa svojim novim suprugom. On je prebogata TV zvijezda (Rufus Sewell), bivši narkoman koji je utemeljio zakladu za samopomoć "Nova zora", mješavinu klinike i religijske grupe. Novopečeni supružnici otimaju Cody. Istodobno, gradom se širi panika jer nepoznati serijski ubojica ubija dječake i djevojčice, listom šestogodišnjake rođene na isti datum, dan prolaska betlehemske komete. Cody je - vjerojatno niste iznenađeni - rođena na taj dan.

Ako Katolička crkva može biti sasvim zadovoljno duhovnom stranom Chuck Russellovog filma, pogođenima su se zato našli drugi. "Bless the Child" izazvao je mnogo buke jer su komentatori u zakladi "Nova zora" prepoznali jasnu aluziju na scijentološku crkvu. Izuzme li se ta interna holivudska provokacija, "Bless the Child" je srazmjerno neprovokativan i neoriginalan film koji se ne bi ni po čemu izdvojio od gomile sličnih, da Kim Basinger za ulogu u njemu nije dobila omraženog antioskara, nagradu "Zlatna malina". Basinger doista nije svijetla točka filma, dijelom zbog njenih glumačkih limita, a dijelom i zbog nedorečenosti same uloge. Karakter koji je u knjizi baka ovdje je pretvoren u tetku da bi odgovarao glumičinoj dobi, ali ta transformacija nije uspjela: Basingerova se našla razapetom u liku koji je funkcionalno bakica, tijelom mlada žena, a zapravo ni jedno ni drugo.

Unatoč neopisivom manjku originalnosti, "Izabranica tame" mogla je biti bolja film. U samom je sižeu postojao niz zanimljivih niti koje bi umješan autor umio povući. Zanimljivo bi bilo vidjeti film o djetetu čiji se autizam pretvara u mesijanstvo, ili o majci koja se dovede u situaciju da žrtvuje vlastitu kćer kao Abraham Izaka, a za sektu koja ju je izvukla iz blata. Redatelj sa smislom za mistično izvukao bi iz "Bless the Child" makar dojmljivu lakirovku. Chuck Russell ("Eraser", "Maska") nije nažalost taj kalibar. Sve potencijalno zanimljive rukavce filma Russell je ignorirao kao da ne postoje, a umjesto nevidljive i neopipljive mistike dobra i zla ponudio nam je uvredljivo denotativnu i eksplicitnu paradu specijalnih efekata, đavola, anđela, štakora i procvalih ljiljana. Trebalo je ponovo pogledati Friedkinova "Egzorcista" da bi se vidjelo koliko je taj film, sa četiri lika u nekoliko soba, superioran Russellovom spektaklu s digitalnim zlopogleđama i dijaboličkim masovkama. U "Odabranici tame" osobito je tužna ikonografska primitivnost dobra i zla. Od Bret Easton Ellisa naovamo navikli smo da đavoli izgledaju kao yuppiei, a sotona kao predsjednik nadzornog odbora. Kod Russella - vjerovali ili ne - đavo stvarno ima papke, krilca i rep, a njegovi pomagači imaju obličje punkera i darkera s crno pofarbanim noktima, viškom ziherica po koži i usko pripijenim hlačama. Tako konzervativnu i starmalu vizualizaciju zla čovjek bi očekivao od Branimira Lukšića ili Rade Perkovića. Neobično ju je naći u filmu koji po definiciji puca na mlađu publiku, upravo onu kojoj će taj anti-supkulturni džihad biti neopisivo komičan.

slika_4
slika
 
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr