| Bez ocjene |
|
| HRVATSKI NASLOV: |
| DUHOVI MARSA |
| NASLOV ORIGINALA: |
| JOHN CARPENTERS GHOST OF MARS |
| REŽIJA: |
| John Carpenter |
| SCENARIJ: |
| J. Carpenter i Larry Sulkis |
| GLAVNE ULOGE: |
| Natasha Henstridge, Ice Cube, Pam Grieer, Jason Statham |
| ŽANR: |
|
Akcijski /
Znanstveno Fantastični (SF) /
Horor
|
| PRODUKCIJA: |
| Columbia |
| DISTRIBUCIJA: |
| Continental |
| TRAJANJE: |
| 98 min |
| GODINA: |
| 2001 |
| IZDANJE: |
 |
| Još nema komentara na ovu recenziju |
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
 |
DUHOVI MARSA
(JOHN CARPENTERS GHOST OF MARS) |
|
Mars 2176. Policajka Ballard (Henstridge) sa svojom ekipom dolazi u udaljeno rudarsko naselje Sjajeći Klanac da u grad privede zloglasnog ubojicu Jamesa Očajnika Williamsa (Ice Cube). Kad stigne u grad otkriva da je stanovništvo nestalo i pobijeno, a šačica preživjelih uključujući i Očajnika skriva se u zatvoru i brani od invazije zagonetnih ratnika-duhova. Policija i utamničeni moraju udružiti snage da bi preživjeli.
|
|
| | | |
| Nekom tko se nije filmski oblikovao u sedamdesetima nemoguće je predočiti što je tadašnjem naraštaju filmofila značio John Carpenter. Carpenter je za ondašnje mlade kino-manijake bio isto ono što su Hawks i Hitchcock bili za francuske novovalovce: idol i zastava. "Carpenter" je bio ključna riječ kojom bi vas primali u krug posvećenih, njegovi filmovi bi se čekali i komentirali, njegov je opus služio kao velika učionica na kojoj ste otkrivali što razlikuje umjetnost komercijalnog filma od bofla koji konzumirate uz kokice. U to vrijeme mladi je Carpenter za sobom imao blistavu nisku remek djela: "Tamna zvijezda", "Napad na policijsku stanicu", "Netko me promatra", "Noć vještica". Četiri filma u četiri žanra, svi jeftini i svi savršeni - činilo se, idealan uvod u karijeru genija. Nažalost, nije ispalo tako. |
Nikad nijedan filmski idol nije pao tako strašno kao Carpenter. Carpenterov manje uvažavani generacijski i estetski blizanac Walter Hill također je imao svoje kalvarije, ali bi s vremena na vrijeme umio iznenaditi izvrsnim filmovima poput "Geronima". Carpenterova karijera jednolična je i kontinuirana linija pada. Od genijalnih filmova prešao je na solidno prosječne ("Magla", "Stvar", "Christine"), potom na jedva prosječne, a u devedesetima na vrlo slabe poput "Escape from L.A." ili "Vampira". Carpenter je danas primjer idola posrnulog u prašini, a onima koji su ga idolopoklonski obožavali još je teže zato što je po svemu uokolo filma Carpenter i dalje pravi pozitivac. Odbačen od Hollywooda radi hrabro i borbeno filmove u malim produkcijama, izborio se za autorsku autonomiju kakvu američki autori obično nemaju, i nadalje je silno skroman čovjek koji se uvijek nanovo čudi zašto ga ljudi zovu na festivale i o njemu pišu knjige. Sve je sjajno, osim filmova: oni su daleko od toga.
"John Carpenter's Ghosts of Mars" nažalost su samo nastavak takvog niza. Novi Carpenterov film nastavak je redateljevog istraživanja SF-a kao medija koji može apsorbirati i kreativno usisati sve druge žanrove. Opet je riječ o spektaklu napravljenom s budžetom s kakvim se spektakl ne da napraviti. Carpenter opet varira motive i teme svojih starih naslova nastojeći ih ikonografski usuglasiti s mitologijom SF-a i vremenima digitalnog trika. Rezultat je opet ispodprosječan.
Nakon mletačke premijere "Duhova s Marsa" Carpentera je kritika mahom optuživala da se potrošio i da poseže za ponavljanjem i samoepigonstvom. To je donekle točno: "Ghosts of Mars" doista su "Napad na policijsku stanicu" premješten na Mars 200 godina kasnije. Ljudi koji to prigovaraju zaboravljaju, međutim, da je i sam "Napad na policijsku stanicu" jednako tako varijacija "Rio Brava" ili Fordove "Izgubljene patrole". Ono što je "Assault on Precinct 13" činilo velikim i jedinstvenim nije ogoljeni i jednostavni žanrovski model, nego ikonografija, psihologija i politika u i oko filma. Tu je "Policijska stanica" bila bogata, "Ghosts of Mars" tu su nenadoknadivo siromašni.
Treba se samo sjetiti uzbudljivih negativaca "Napada policijske stanice". Ikonografski mješavina che guevara, punkera i gestapovaca napadači na Stanicu 13 bili su neopisivo zanimljivi upravo zato jer su bili zagonetni i bez motivacije. U epohi političkog radikalizma i uličnih gangova Carpenterovi cholosi bili su čisti izdanak kulturne nelagode. U poredbi s njima, "duhovi Marsa" s kojima se bore policajci i kriminalci u udaljenom marsovskom zatvoru doimaju se tako siromašnima i nezanimljivima. Za razliku od cholosa nisu zagonetka, nego su nametljivo eksplicitni. Ikonografski su primitivni, prvoloptaška smjesa Indijanaca i demona iz horrora. Unutar svojih redova nisu distingvirani, ne skrivaju nikakvu tajnu. Carpenter je u "Ghosts of Mars" preselio strukturu klasičnog vesterna zaboravljajući da se pogled na "Indijance" uvelike promijenio i da ih se više ne može tretirati onako kako on tretira duhove Marsa: kao elementarnu nepogodu.
Carpentera povremeno još služi intuicija. Intuitivno je tako pogodio da glumački podcijenjenoj plavuši Natashi Henstridge treba dati ulogu akcijske heroine. U film je usadio nekoliko dojmljivih prizora. Ipak, "Ghosts of Mars" su sve u svemu tek blijedi i nezanimljivi otisak onog što je nekad bio najvažniji aktivni opus svjetskog žanrovskog filma. Silno želimo da se Carpenter vrati, ali u to sve manje vjerujemo. |
|
| | | |
|
|
|
