VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: HANNIBAL (Hannibal)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
HANNIBAL
NASLOV ORIGINALA:
Hannibal
REŽIJA:
Ridley Scott
SCENARIJ:
David Mamet i Steve Zaillian prema romanu Thomasa Harrisa
GLAVNE ULOGE:
Julianne Moore, Anhony Hopkins, Ray Liotta, Giancarlo Giannini, Gary Oldman, Željko Ivanek
ŽANR:
Kriminalistički / Horor / Triler
PRODUKCIJA:
MGM
DISTRIBUCIJA:
Blitz
TRAJANJE:
131 min
GODINA:
2001
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: HANNIBAL / Hannibal

Recenzija: HANNIBAL / Hannibal HANNIBAL
(Hannibal)

Nakon bijega iz zatvora dr Lecter (Hopkins) živi u Firenci pod lažnim identitetom uvaženog stručnjaka za renesansu. Njegova jedina preživjela žrtva, milijunaš Mason Verger (Oldman) raspiše nagradu za nje njega. Firentinski policajac (Giannini) otkriva Lecterov identitet i dojavi ga Vergeru. Hannibal to saznaje i odluči uzvratiti bogatašu. Hoteći je uplesti u svoj plan, Lecter kontaktira Clarice Starling (Moore) koja je pod suspenzijom zbog prekoračenja samoobrane.
HANNIBAL / Hannibal

Film "Hannibal" Ridleya Scotta pojavio se deset godina nakon slavnog prethodnika "Kad jaganjci utihnu" Johnatana Demmea i trinaest godina nakon istoimene Thomas Harrisove knjige. Tijekom tih godina svijet je prisustvovao jedinstvenom fenomenu sociologije kulture: fikcionalnom liku koji se oteo vlastitom tvorcu. Hannibal Lecter, epizodni lik Harrisovih knjiga, u međurazdoblju je postao protagonist masovne imaginacije. Internet stranice posvećene groznom kanibalu otvaraju se tjedno i danas ih ima na stotine. "Hannibal kanibal" postao je opće kulturne referenca, webom kruže njegovi kanibalski recepti ("jetrica u bobu s chiantijem"), postoji Internet-kolekcija kratkih priča koje pišu fanovi, a u kojima je Lecter lik. Zna se sve o njegovoj prošlosti, djetinjstvu, budućnosti - čak mnogo više nego što u romanima piše, a definitivno više nego o njegovu tvorcu Harrisu.
slika
slika_2

Navijači su tako iznudili od Harrisa knjigu u kojoj će Hannibal biti glavni lik, a logikom pouzdane i unosne franšize knjigu je slijedio film. Ako je pisac Thomas Harris na leđima nosio, sportskim rječnikom, "teret uspjeha", još je veći teret nosio redatelj Ridley Scott. Jer, iskusni Englez s nekoliko kult-filmova u biografiji uskočio je na mjesto drugog redatelja, i to u serijal koji su sačinjavala dva sasvim različita, ali jednako izvanredna filma.

O Demmeovim "Jaganjcima", njihovoj film-noirovskom jezovitosti i briljantnom minimalizmu zna se sve. Mnogo je manje poznat, međutim, prvi film serijala, "Manhunter" iz 1986, film kojeg je po prvom romanu serije, "Crvenom zmaju", režirao Michael Mann. U filmu je Hannibala glumio Škot Brian Cox koji je potom odbio glumiti u "Jaganjcima" rekavši da "ne glumi u nastavcima", što se često navodi kao jedna od najgorih glumačkih prosudbi u povijesti. Rjeđe se, međutim, navodi da je Mannov film istinski sjajan, zapravo bolji od "Jaganjaca". Uspio kao triler, Mannov je film studija samoće na koju je osuđen "lovac na psihe", ledeni art film o otuđenju koji podsjeća na Kubricka ili još prije na Antonionija.

Nakon dva filma koji su svaki na svoj način bili minimalistički i uznemirujući, Hannibala Lectera uhvatio se Ridley Scott. Autor "Blade Runnera" i "Osmog putnika" doista nije čovjek od kojeg očekujete minimalizam. On je pravi filmski hedonist čiji filmovi pršte vizualnom dopadljivošću, raskošju i ekstravagancijom. Takav je i "Hanibal". Zaboravite dva lika u sobičku razdijeljenom staklom: u "Hannibalu" ćete vidjeti Firencu i Sardiniju, bajoslovne pejsaže i bogataške interijere, a Scott će se potruditi glamuroznim načiniti sve, od sastanka FBI do tora sa svinjama. Sav taj trud, blještavilo i raskošna inscenacije nepojmljive okrutnosti uzaludni su: što je Scott više trudio, film je ispadao gori. Razlog za to nije Scott, nego nerješiva zamka koju je projekt postavio svojim tvorcima.

Postoji nekoliko razloga zašto je Hannibal Lecter tako uzbudio maštu svjetine. Jedan od njih je taj što je Hannibal zatvoren u pet kvadrata, a svejedno kao genijalni mastermind rukovodi zbivanjima. Njegova fizička sputanost podcrtavala je svemoć njegova uma, baš kao kod Borgesovog detektiva don Isidora Parodija koji zamršene slučajeve rješava naslijepo, iza zatvorskih rešetaka. Lecter - nadalje - u prethodnim pričama nije protivnik nego treća strana, dezinteresirani promatrač koji se sukladno svojoj ćudljivosti svrstava na ovu ili onu stranu, baš poput nekog kapricioznog grčkog božanstva. Lecter je nepokretan, nevidljiv, nepredvidiv i svemoćan - dakle kao bog, samo neopisivo zao.

Film "Hanibal" promovira Lectera u naslovnog zlikovca, progonjenog počinitelja. U njemu Hannibal slobodno šeće uokolo, putuje Amerikom i Italijom, davi ljude, baca ih kroz prozor i fizički onesposobljava. Time je cijela mistifikacija oko Hannibala Lectera zbrisana kao krpom: Hannibal kanibal najednom postaje tek još jedan u bataljunu luđaka s kojima se policija naganja u nebrojenim B-filmovima, serijama i aerodromskim romanima. To što doktor Lecter savršeno poznaje quattrocento, bordoleška vina i kupuje kremu za ruke od ambre, u slučaju filmskog "Hannibala" samo je otvorilo vrata za invaziju kiča.

Nakon "Manhuntera" i "Silence of the Lambs" - filmova tako ogoljenih na bitno - dobili smo filmsku slikovnicu u kojoj baš ništa nije bitno, a sve je razglednički ljepuškasto. Stupanj nasilja u filmu (posve vjeran knjizi!) upravo je ekscesno degutantan, stupanj mizantropije (opet vjeran knjizi) enorman, a stupanj gledateljske strepnje i strave nula. "Hannibal" nije ni horror ni triler, on je estetizirana metahorrorska pornografija, "Devet i pol tjedana" gdje umjesto seksa imate zlo.

slika_3
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr