S tog stanovišta, Columbusov i "Warnerov" "Harry Potter and the Philosopher's Stone" potpuni je uspjeh. Film se po svijetu izvrsno gleda, a nesumnjivo će se gledati i u nas. Reakcije juniorske publike svjetski je tisak naširoko dokumentirao ("Guardian" je čak unajmio pero posebnog, 12-godišnjeg kritičara) i one su pozitivne. Svi se slažu da je film "super", jer "ništa nisu promijenili". Tako su bile intonirane i reakcije dviju djevojčica koje su na pretpremijeri sjedile red iza vašeg kritičara. Maloljetnice koje djelo J.K. Rawling znaju napamet kao hafizi svaku suru i ajet pronašli su u filmskom "Potteru" tek pokoju doktrinarnu greškicu.
Koliko će Columbusov "Harry Potter" biti zanimljiv onima koji opus gospođice Rawling ne poznaju ili im on nije najvažniji u životu? Koliko je film - potterovskim rječnikom - zanimljiv i "bezjacima"? To pitanje je za Chrisa Columbusa i "Warner" bilo dakako sasvim irelevantno, jer je njihov posao bio zadovoljiti fanove. Nakon što smo odgledali dva i pol sata "Kamena mudraca" možemo, međutim, s ugodom konstatirati da bezjaci nipošto nisu isključeni iz zabave. Neovisno jeste li čitateljski fan potterovske tetralogije Columbusov će vam film priuštiti produženu večer dobre zabave. Elegantan i holivudski profesionalno skockan može neupućenu ostatku svijeta poslužiti kao povod da tu vražju Rawlingicu i pročitaju. Ukratko - sretan je spoj američkog sustava, hardvera i novca, te britanske neobuzdane mašte.
Iako je dio komentatora uoči i nakon nastanke "Harry Pottera" napadao Columbusa kao polutalenta nedostojnog veličine djela koje ekranizira, stvari nisu tako jednostavne. Columbus je uvijek bio kompetentan profesionalac koji bi u projektima koji su mu dopuštali djetinju anarhoidnu razuzdanost (kao "Sam u kući" i "Devet mjeseci" postizao izvrsne filmove. U "Harry Potteru" Columbus se našao u nezahvalnoj ulozi autora čiji se doprinos NE SMIJE vidjeti, što je na neki način alegorija situacije u kojoj je svaki holivudski redatelj koji radi za veliki studio. Columbus je svoje pošteno obavio, a neke teško uprizorive dijelove realizirao je čak maestralno. Metloboj tako u filmu izgleda briljantno, baš kao i dijelovi u mračnoj šumi. Inferiorni su dijelovi u kojima se pojavljuju klonovi i troglavi pas: "Potter" tu počne naginjati konfekcijskoj omladinskoj fantastici epohe CGI-a.
Kad vam je film popločan prvokategornicima britanske glume kao što su Richard Harris, Robbie Coltrane, Maggie Smith, Alan Rickman ili Ian Hart onda je bespredmetno razgovarati o glumačkoj kvaliteti. Odraslima su šou, međutim, pojela djeca. To i nije takvo iznenađenje zna li se da je Columbus zanat pekao kod kneza dječjih pustolovnih filmova Johna Hughesa koji je i napisao i producirao "Sam u kući". Djetinja megazvijezda devedesetih Macaulay Caulkin Columbusovo je djelo, pa ne bi bilo čudo da se kakav juvenilni superstar izrodi i iz "Pottera". To se čak manje tiče Daniela Radcliffea kao Harryja, a više Emme Watson i Ruperta Grinta koji su upravo briljantni kao Harryjevi pomagači Hermione i Weasley.
"Harry Potter" je, ukratko, svijet u kojem djeca dosljedno vladaju: diktiraju ukus, troše novce i briljiraju na platnu. |