VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: DUGMETARI (KNOFLIKARI)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
DUGMETARI
NASLOV ORIGINALA:
KNOFLIKARI
REŽIJA:
Petr Zelenka
SCENARIJ:
Petr Zelenka
GLAVNE ULOGE:
Opavel Zajicek, Jan Haubert, Seisuke Tsukahara
ŽANR:
Komedija
PRODUKCIJA:
Czech TV
DISTRIBUCIJA:
Discovery
TRAJANJE:
102 min
GODINA:
1997
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: DUGMETARI / KNOFLIKARI

Recenzija: DUGMETARI / KNOFLIKARI DUGMETARI
(KNOFLIKARI)

"Dugmetari" su - sasvim u skladu s modom kasnih devedesetih - omnibus sastavljen od pet priča od kojih se četiri zbivaju u suvremenom Pragu, a prva i najsmješnija u japanskom gradiću Kokura godine 1945. Prema likovi iz nekih priča znaju zalutati u druge, Zelenkin se film u osnovi sastoji od pet neovisnih dijelova koje povezuje autorov osebujni smisao za crni, apsurdni humor ispečen na američkom undergroundu.
DUGMETARI / KNOFLIKARI

Gotovo je nevjerojatno što se sve događa u devedeset minuta "Dugmetara": ljudi jedu dugmad, iz ležećeg položaja pljuju na lokomotive, razmatraju slanje svoje sperme u svemir, bacaju atomske bombe i uče psovati na japanskom. Zelenka sat i pol svoje virtuozne komedija spaja briljantnom dramaturškom spretnošću poentirajući vlastiti razorni humor s pokeraškim licem jednog Buster Keatona. "Dugmetari" su neizrecivo smiješan film.
slika
slika_2
Egipćani imaju piramide, Kinezi rižu, Arapi imaju deve, a Česi u hrvatskom pučkom imaginariju imaju - humor. "Češki humor" u hrvatskoj je umjetničkoj kritici i općoj javnosti postao peršin za svaku juhu, mistični sastojak kojeg kritika nalazi u svakoj drugoj knjizi i svakom trećem filmu. Takva metastazirajuća upotreba češkog humora nužno je dovela do zasićenja, a to su zasićenje pomalo pogurali i sami Česi i njihovi filmovi. Zato upućenija publika nerijetko reagira s rezervama kad pročita da je u kina krenula nova češka komedija. Te su rezerve pokatkad opravdane, ali u ovom slučaju ne. Jer, film "Dugmetari" redatelja i scenarista Petra Zelenke koji sa sramotnim zakašnjenjem kreće u hrvatska kina ne ulazi u tu priču. Riječ je o filmu koji su sami Česi proglasili vlastitim filmom desetljeća, a nama ne preostaje nego složiti se: pred hrvatsku publiku stiže remek djelo.

Česi su neosporno duhovit narod briljantne humorističke tradicije koja je obojila češku ovostoljetnu literaturu od Hašeka do Viewegha. Smisao za karnevalizaciju i humor dominantna je osobitost i češkog filma. U kontekstu komunističke tiranije češki se film diktaturi cerio pod maskom klauna, a politička i društvena satira postala je dominantnim žanrom češke filmske klasike - Menzela, Formana, Kadara i Klosa. Šezdesetih godina ono što zovemo "češki humor" bilo je spoj lokalne kulturne baštine i oblika društvenog preživljavanja. Od šezdesetih na ovamo, češki se filmski humor pretvorio u kanoniziranu normu, uvježbani i uspješni žargon po kojem kao po notama sviraju deseci nadarenih i manje nadarenih ljudi. Češki je humor postao marketinška niša.

"Knoflikari" su u tom su smislu velika i dragocjena iznimka. Pražanin Petr Zelenka - po obrazovanju inače scenarist - snimio je "Knoflikare" 1997, pola godine nakon što je njegov vršnjak i kolega s FAMU Jan Sverak snimio čuvenog "Kolju". Zelenkin film doživio je uvažavanja vrijedan međunarodni odjek: pobijedio je na desetak festivala uključujući Rotterdam, Bergamo i Solun, a u Hrvatskoj je igrao na oba međunarodna festivala, i u Splitu i u Motovunu. Pa ipak, Sverakov je "Kolja" bio pravi pobjednik: igrao je u Veneciji, dobio Oscara i ušao ubrzo u redovnu hrvatsku distribucija koju su bolji "Dugmetari" čekali pet godina. Pogled na oba filma jasno kazuje zašto. Sverakov je film svirao poznatu melodiju i nudio uvriježene stereotipe kakva češka komedija mora biti: s dovoljno politike, erotike i humanističke vjere u nepobjedivog malog čovjeka. Zelenkin je film, pak, izmicao svim očekivanjima.

"Dugmetari" su - sasvim u skladu s modom kasnih devedesetih - omnibus sastavljen od pet priča od kojih se četiri zbivaju u suvremenom Pragu, a prva i najsmješnija u japanskom gradiću Kokura godine 1945. Prema likovi iz nekih priča znaju zalutati u druge, Zelenkin se film u osnovi sastoji od pet neovisnih dijelova koje povezuje autorov osebujni smisao za crni, apsurdni humor ispečen na američkom undergroundu. Gotovo je nevjerojatno što se sve događa u devedeset minuta "Dugmetara": ljudi jedu dugmad, iz ležećeg položaja pljuju na lokomotive, razmatraju slanje svoje sperme u svemir, bacaju atomske bombe i uče psovati na japanskom. Zelenka sat i pol svoje virtuozne komedija spaja briljantnom dramaturškom spretnošću poentirajući vlastiti razorni humor s pokeraškim licem jednog Buster Keatona. "Dugmetari" su neizrecivo smiješan film.
"Knoflikari" su i češki i komedija. Pa ipak, Zelenkin film nije "češka komedija", bar ne ona vrsta češke komedije kakva se petrificirala u hrvatskoj recepciji, a koja se svodi na trbušaste simpatične susjede, krigle piva i sprdanje s politikom. Za razliku od brojnih čeških autora komedija koji se zadovoljavaju jazzerskim varijacijama na udobnu Forman- Menzel klasiku, Zelenka je čovjek koji se formirao u okružju devedesetih, koji očito ide u kino, čiji apsurdni, nadrealni humor ima puno više veze s Jarmuschem, Halom Hartleyem, američkom metafikcijom i Alanom Fordom, nego sa dobrim vojakom Švejkom. U tom je smislu Zelenkin film pravi primjer postkomunističkog uspjeha: kulturni proizvod koji je pametno filtrirao zapadne utjecaje i efikasno ih prebacio natrag preko teniske mreže, obojene onim što Češka može dati. Kad bi "Kolja" bio primjer istočnoeuropskog filmskog uspjeha, to bi značilo da je Istok zauvijek osuđen gledati unatrag. "Dugmetari" pokazuju da nije tako.
slika_3
slika_4
 
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr