Nakon westerna, krimića i erotskih trilera koji su obilježili kraj osamdesetih i početak devedesetih, priče o brutalnim, serijskim ubojstvima preuzele su primat i zaokupile filmsku industriju. Zasićenost dugovječnim horror serijalima koji su reciklirali poznato gradivo nužno je tražila promjene i one su pronađene u likovima čija je stvarna pozadina prečesto bila zastrašujuća, podjednako kao i njihova realizacija. Freddy Krueger (Strava u ulici brijestova), Jason (Petak 13-ti), Michael Myers (Noć vještica), Leatherface (Teksaški masakr motornom pilom) i lutak Chucky (Dječja igra) morali su prepustiti ekran i slavu realističnijim ubojicama ne snalazeći se u novim okolnostima. Sve do pojave inventivnog Kevina Williamsona (Vrisak) čiji je rukopis efektno pretočio na filmsko platno Wes Craven. Drugim riječima, otvorilo se novo poglavlje posustalog žanra i onaj tko je to prepoznao mogao je računati na naklonost publike i kritike. A u novim pokušajima «oživljavanja» najpoznatijih horor serijala, nekako je najviše profitirao upravo Chucky, simpatično-ubojstveni lutak naše mašte kojem je hongkonžanin Ronny Yu udahnuo neophodnu svježinu.
Popularni serijal o Chuckyju, lutku u koji je ušao duh ubijenog serijskog ubojice Charlesa Lee Raya, započet je 1988. zanimljivim filmom Todda Hollanda "Dječja igra". Nije bila riječ o nikakvom lutku donesenom iz tršćanskog shoppinga da bi vas promatrao svojim umiljatim očima sa kreveta spavaće sobe. Naš novi junak je bio sušta suprotnost tome: ni traga umiljatosti ili dekoru obiteljske idile već je Chucky u svoje ruke preuzeo krvavi ritual smrti i nasilja. Ubrzo nakon toga snimljena su s manjim uspjehom još dva dijela (1990. Child's Play 2, rež. John Lafia i 1991. Child's Play 3: Look Who's Stalking rež. Jack Bender) s Chuckyjem kao glavnim likom, da bi na četvrti dio (Bride of Chucky) fanovi čekali punih sedam godina. Scenarij za ovaj film, kao i za prethodne nastavke, napisao je Don Mancini. Chucky se vraća i četvrti put, ubojitiji, zabavniji i svakako erotičniji (posebno u inventivnoj sceni u kojoj lutke ubojice vode ljubav) nego ikada. U život ga pomoću magije vraća njegova nekadašnja draga koju "nezahvalni" Chucky ubija. On naprosto želi pratilju dostojnu sebe, a njena duša prelazi u drugu lutku sa kojom odlazi na put do groba ne bi li napokon povratio davno izgubljenu dušu. Usput ostavljajući iza sebe krvavi trag, a producentima mogućnost petog dijela pod nazivom Child's Play 5: Son of Chucky (barata se i s nazivom Seed of Chucky). Don Mancini, tvorac priče i scenarist sva četiri dijela odlučio se oprobati i kao redatelj, pa će tako biti kompletni autor petog dijela serijala gdje će sin Chuckyja i Tiffanny (glasove će im opet posuditi Brad Douriff i Jennifer Tilly) krenuti u potragu za roditeljima.
Četvrti dio horror serijala Child’s Play u rukama hongkonškog veterana Ronny Yua (Yu Yan-Tai) nije uobičajeno reciklirani i neinventivni nastavak kojeg želite što brže zaboraviti. Naprotiv, funkcionira kao zasebna priča kojoj je samo posuđen poznati lik, smrtonosni lutak Chucky. Kombinacija woodoo čarolija, dosta crnog humora, frankensteinovskih elemenata i redateljske vještine (te svakako maštovitih kreatora samog lutka) čini ga jednim od boljih i gledljivijih horrora posljednjeg desetljeća koji prvenstveno počiva na zabavi, putu koji su odabrali i drugi noviji horori (već spomenuti Vrisak). |