Činjenice dakle stoje ovako: američki "remake" bilo kojeg drugog filma (čast iznimkama) sinonim je za krađu, filmaški diletantizam, bezidejnost i bezobraznu želju za zaradom preko tuđih leđa.
"Dobar posao u Italiji", premda remake istoimenog britanskog krimića iz 1969. godine sa Michael Caineom u glavnoj ulozi, svakako spada u spomenuti "čast iznimkama" folder a evo i zašto...
Redatelj F. Gary Gray koji je već na vrlo uvjerljiv način dokazao (pogledati "Pregovarač" - K. Spacey & S.L. Jackson) da "zna radnju", na vrijeme je naime skužio da reciklažom poznate nam priče u postrojenjima hollywoodske tvornice snova neće uspjeti ponoviti onaj beskrajno cool britanski štih i šarm kojim je zračio original pa ni da se obrne na trepavice stoga je svu svoju stvaralačku energiju usmjerio da je ogrne, u amerima daleko bliže, ruho klasične akcijske zabave u čemu je, svaka mu dala, u potpunosti uspio.
"Dobar posao u Italiji" dakle bez puno filozofiranja nudi dvosatni filmski bijeg od stvarnosti tijekom kojega će te biti prisiljeni uključiti mozak samo u najzahtjevnijim situacijama, poput odlaska u WC ili trka po novo pakovanje kokica... |