No, smijehu ni traga: tek duge šetnje kamerama zagrebačkim vedutama (ako nije bila sponzor, onda bi zagrebačka gradska skupština mogla retroaktivno dodijeliti koju kunu) i socijalna priča umotana u prozivku rodijaka. Matanić je “hrabar” poput kolege Ogreste: deset godina nasilno građeni kult Hercegovaca kao najsposobnijih i najpametnijih na svijetu (Yale, Harward, Oxford i Cambridge palanke su prema Širokom) spremni su baciti u prašinu pokazivanjem da su šverceri i prevaranti. Dobro došli i dobro progledali. Osim (ne)spretne prozivke ovo je i inače vrlo, vrlo prosječan i površan film!