U nastojanju da napravi veći Rašomon od Kurosawinog ekipa "Ubojitih Namjera" blago rečeno pretjerala je u čestim zaokretima priče...i to više no jednom.
McTiernan je nekad režirao izvanredne, ma što izvanredne, najbolje akcijske filmove na svijetu (Umri Muški, Predator, Lov na Crveni Oktobar) i onda mu su mu se zgodila hrpica nešto manje uspješnih filmova (Posljednji Akcijski Junak-meni osobno izvanredan i posve neopravdano popljuvan film, Afera Thomasa Crowna i 13. Ratnik) utisak je u međuvremenu nešto malo popravio treći dio Die Hard trilogije no onda je uslijedilo totalno otskliznuće nekada kultnog redatelja u vode posvemašnjeg diletantizma upravo bezobrazno lošim remakeom "Rollerballa". McTiernan se prikrio neko vrijeme vjerojatno i sam posramljen drekom od filma koji je napravio, no kako čovjek koji ne snima u današnjem Hollywoodu vrlo brzo padne u zaborav jednim je okom budno vrebao priliku da s dočepa kakvog potencijalnog blocbuster projekta koji bi ga na velika vrata vratio u prvu ligu akcijskih redatelja.
Kad sve proanalizira hladne glave, čovjek zaista mora razumjeti zašto su se McTiernanu upravo "Ubojite Namjere" učinile prilikom za veliki come back. Kao prvo glumačka postava u kojoj su John Travolta (a ni on ruku na srce nije u stanju stataviti dva dobra filma za redom) i Samuel L. Jackson može samom svojom zvjezdanom snagom (po naški "star-power") iznjedriti financijski unosan film, drugo priča poprilično slična ovoj u "Ubojitim Namjerama" već je jednom vrlo dobro prodana publici (riječ je o filmu Simona Westa "Generalova kćerka" u kojem je nota bene Travolta također glumio vojnog istražitelja koji je na kino blagajnama svojevremeno bio jako veliki hit) i treće sam je scenarij ostavljao dovoljno mjesta McTiernanu da ponovno pokaže u čemu je svojevremeno zaista bio najbolji u Hollywoodu (riječ je o filmskoj akciji naravno).
Na žalost,kao što to svi nogometni kibiceri vrlo dobro znaju, puno prigoda i kompletan sastav ne jamče uvijek da će upravo momčad za koju navijamo pobijediti. Stvar je, kad su "Ubojite Namjere" u pitanju pukla upravo na priči, pučkim jezikom James Vanderbilt čovjek koji je pisao scenarij "usr'o je motku". Naime u želji valjda da, priču učini neizvjesnijom i što je moguće više nepredvidljivijom pretjerao je sa brojnim twistovima u radnji pa kad se nakon stotinjak preokreta i zaokreta misterija na koncu ipak razjasni vi ste već poodavno prestali mariti i za narednika Westa i za kompletnu mu ekipu specijalaca.
Jednostavno rečeno, u filmovima ovakvog tipa, "who dunnit" krimićima u kojima redatelj i scenarist igraju igru protiv gledatelja, njih dvojica pokušavaju sakriti rješenje do zadnje scene a potonji ga naravno pokušava otkriti što prije, pove je uobičajeno povući gledatelja za nos a bezobrazniji će nam "in the process" možda čak pokušati proturiti muda za bubrege no ispremiješati vas "up'n'down" tako da neznate di su vam muda a di bubrezi, a upravo je to gorespomenuti Vanderbilt napravio u "Ubojitim Namjerama", u tolikoj mjeri ubija gušt da vam je na koncu jedino važno da što prije izađete iz kina i razbistrite glavu.
Što se već dokazane kemije Travolte i Samuel L. Jacksona tiče zaboravite odmah onaj fluid koji nasm je oduševljavao u "Pulp Fictionu", Travolta je cooler to stoji, no uloga Hardy-a samo je još jedna u nizu za njega uobičajenih rola pameto-lukavo-ironičnih žestokih tipova a lik Jacksonova narednika Westa sveden je na bad-ass spodobu koja u ono malo minutaže što joj je u filmu dano samo ide unaokolo i dere se na sve živo (SLJ naravno to može odraditi lijevom rukom pa čak ako ga probudimo u ponoć, pod gripom sa 40 fibre i nakljukanog panadonima).
Svijetla točka svega je upravo čovjek sa kojim sam i započeo ovaj osvrt, McTiernan, shvativši valjda kakvu je kašu Vanderbilt skuhao zavrtio je priču u četvrtoj brzini pa film koji traje, za današnje pojmove tričavih 98 minuta proleti pred vašim očima poput mlažnjaka, u žestokom tempu i sa nekoliko detalja u kojima "McT" pokazuje zašto su ga nekada nazivali najvećim redateljem akcijskih filmova koji je ikada hodao zemljom.
Nažalost "Ubojite Namjere" su tek nagovještaj njegova eventualnog povratka na stare staze slave, za full comeback McTiernana će pred naše noge (pardon oči) morati baciti nešto daleko, daleko uvjerljivije... |