Evo vrućeg krumpira u rukama domaćih čuvara morala i vjerske dostojanstvenosti: u trenutku kada se čitava nacija priprema gledati Isusovih posljednjih 12 sati (Gibsonova "Pasija" je od 1. travnja u domaćim kinima), isti distributer (Blitz), s dosta kašnjenja plasira kontroverzni meksički film, usput koristeći cover koji ne govori ništa (ali zato smo mi pronašli izvorni) i prevodi film kao da je riječ o kojem običnom krimiću, premda je izvornik jasan, čak i za one koji ne znaju španjolski: El crimen del Padre Amaro Između ostalog, kontroverzni film je zato jer je nastao pod plaštem najkatoličkije nacije na svijetu (92%), i vjerovali ili ne, najgledaniji je film u povijesti te kinematografije, premda je Crkva tražila zabranu prikazivanja filma (meksički predsjednik Vicente Fox nije pristao na to, ali je ipak je odgodio distribuciju Carrerina naslova nakon Papina posjeta Meksiku). Treba reći da se i naš kino distributer (Continental) lani nije usudio zbog mogućih reakcija pustiti film u kino.
Osuvremenjeni Lenerov scenarij na samoj je granici incidenta i ne čudi što se meksička crkva razgoropadila uoči premijere (ipak, i među njima ima razumnih: meksički svećenik Rafael Gonzalez, govoreći u ime biskupske konferencije istakao je kako je riječ o časnom filmu koji jasno ukazuje koliko se treba uraditi na selekciji i edukaciji svećenstva koje bi trebalo biti više uz narod. Pametnome dosta...)
Uostalom, što reći o filmu u kojem ima štofa za tri filma a ne samo za jedan. Osim "zabranjene" ljubavi, autori progovaraju i o korupciji političara, i o slobodi tiska, i o pranju novca, i o ilegalnim abortusima, a ponajviše o licemjerju crkvenih krugova. Jer od tri četiri njihova predstavnika u filmu, nitko nije čist i nitko ne može biti uzor napaćenom narodu. I onda se s pravom čovjek mora zapitati: kako je moguće da u tako siromašnoj zemlji, u narodu potpuno okrenutom vjeri, nastane takav jedan kritički moćan film. Nemojte mi samo reći da se ne događaju takve stvari (crne kronike su pune npr. pedofilije u crkvenim redovima), ali samo Meksiko ima hrabrosti to i javno izreći. Svoj sud je rekao meksički narod (najgledaniji film Meksika) i struka (nominiran je za Oscara u kategoriji stranog filma) i kritika diljem svijeta koja se više nego pohvalno izrazila o filmu i autorskoj socijalnoj oštrici & hrabrosti u prokazivanju crkvenog licemjerja. Nama preostaje isto, dakle pohvaliti, i nadati se da će jednom netko i kod nas snimiti nešto tako hrabro: npr. o pasivnosti Crkve tijekom pljačke i poniženja hrvatskog naroda za vrijeme pretvorbenih tuđmanizama. A ne davati raznim vrdoljacima milijune kuna poreznih obveznika za radove koji ne govore ništa (što već ne znamo). Ljudi, ovo je 21. stoljeće a ne 1945. - takvima koji nostalgično razmišljaju o patrijahalnim vremenima, starim podjelama i potpuno krivim civilizacijskim stečevinama a ne progovaraju o zločinima, prevarama i licemjerju tih istih patrijahata, ne bi trebalo dati snimati ni TV reklamu za lokalnu televiziju. U suvremenoj Hrvatskoj ima dovoljno tema za uhvatiti se s njima ukoštac - ako kome nedostaje inspiracije, neka pogleda Carrerin film. I manje talentiranog od vrdoljaka bi nadahnuo!
P.S. No, ni to nije sve, pripremite se, jer dolaze "Magdalene Sisters" Petera Mullana!!! |