Mislosavljević tako priča priču o Nebojši, beograđaninu koji se jednog vikenda zaputi k svome ocu u provinciju. No putem se obruši strahovito nevrijeme koje uzrokuju poplavu, pa Nebojša uvidjevši da je nastavak puta nemoguć, odluči sačekati jutro u motelu "Točak". Stalni gosti "Točka", točnije njegova restorana, slikovita je galerija likova mutne sorte, od švercera oružjem, dilera, i ostale vrste prevaranata. Uz nekoliko kratkih kadrova uvertire, "društvo" optuži Nebojšu za niz ubojstava koja su se u njihovom kraju misteriozno desila prethodnih dana, a Nebojša zatečen prepadom, dolazi u situaciju u kojoj se sam samcat i poptuno nevin, odsiječen do svijeta, mora boriti za vlastiti život kojeg ugrožavaju otpadnici okrvavljenih ruku i društveni šljam.

Ne znam koliko je Milosavljević u ovu priču namjrno unosio simboliku, i ne bih želio tražiti neku skrivenu poruku u ovoj noir komediji, no ne mogu se oteti dojmu da je ovo prilično jasan prikaz događanja u Srbiji u vrijeme kad je film nastao (1999.). Prilično sarkastično Milosavljević čini mi se poručuje kako su  oni koji su bombardirali Srbiju (NATO) veći zlikovci od onih koji su u tim napadima bili žrtve. Nevini su optuženi od strane onih koji su pravi krivci i koji vuku konce, pravi krivci se prave mutavi, dok savjest mirno spava i nema pojma tko tu pije, a tko plaća.

Bez obzira na sve, "Točkovi" nisu loš film, ali niti film vrijedan neke osobito veće pažnje. Sasvim je dovoljan za popunjavanje rupe jednog filmskog popcorn party maratona s tematikom srpskog filma, u kojem će biti zaboravljen već nakon što zavrtite "Rane" ili "Lepa sela...". Nekoliko dobrih fora, i izvrsni Ljubiša Samardžić, Bogdan Diklić i Nikola Kojo (nezaboravna uloga Velizara iz serije "Sivi dom"), uz neloše odrađene uloge Dragana Mićanovića i Anice Dobre, nisu baš neka veća kreditacija. Film preporučujem odgledati čisto zbog filmske kulture, uz napomenu da u narednih nekoliko godina od Milosavljevića možemo očekivati vrhunske uratke.