McTiernanu definitivno više odgovara punokrvna akcija (mada nakon "Predatora" i "Die Harda" malo toga ima vrijedno spomena, a katastrofa remakea "Rolerballa" debelo mu je nagrizla reputaciju) nego li istraživački, rošomonski triler kakav mu je pripremio scenarist James Vanderbilt. S golemim iskustvom gledanja filmova (i kakvim-takvim obrazovanjem), "Ubojite namjere" sam zaista teško pratio i odgledao. Skačući iz priče jednog aktera u drugu, praćenim vizualnim udarima kišne džungle, te vodeći kraj u pet smjerova i nudeći nam nekoliko obrata, autori nam nisu uspjeli ništa drugo ponuditi nego zamorni materijal. Žali bože glumačke ekipe: Travolta prenapuhan (i fizički), Jackson preartikuliran (mada mu je takva uloga, ali… to smo vidjeli u boljem izdanju kod narednika Lou Gossetta u "Oficiru i gentlemanu" i R. Lee Ermyja u "Full Metal Jackettu"), Connie potpuno neiskorištena, baš poput ostatka ekipe. Ustvari, osim Travolte i donekle Jacksona (prvi put zajedno na ekranu nakon kultnog "Pulp Fictiona"), svatko je od ekipe dobio tek mrvice ekrana gdje je malo toga mogao i uspio pokazati. Izgleda da je prava "zvijezda" ispao scenarist Vanderbilt koji je zamorio svih: i Tiernana i glumce, a najviše gledatelje. Pa ma koliko s odobravanjem prihvatili činjenice kako Ameri kritički sagledavaju - i o tome snimnaju filmove, za razliku od nas - sudjelovanje vlastitih ljudi / vojnika u krijumčarenju droge (to je još poznato iz Vijetnama kada se ispod mrtvih tijela, u dvostrukom dnu lijesa, krijumčarila droga)… |