"Postoje samo dvije mogućnosti: da smo sami u svemiru ili da u svemiru nismo sami. Obje mogućnosti su podjednako zastrašujuće." (Arthur C. Clarke)

Vjerojatno će se u dogledno vrijeme mnogi analitičari pozabaviti odgovorom na pitanje: što je to bilo u "Danu nezavisnosti" što je izazvalo toliku pozornost publike širom svijeta. Samo u Americi preko 306 milijuna dolara (7. mjesto na listi vječnih) a u cijelom svijetu preko 800 milijuna obarajući u svakoj državi rekorde gledanosti (osim kod nas, jer njegovih 200.000 gledatelja malo je bilo naspram Brešanovog "Rata…" s 330.000).

Utjecaj i rezultati filma su (osim onih na blagajnama) odmah blli vidljivi: prašina koju je podigao  potaknuo je mnoga studija da prionu poslu i ponude svoje znanstveno fantastične projekte: krajem iste godine u kinima se pojavilo osmo izdanje svemirskih pustolovina posade Enterprisea (Star Trek: First Contact) te "Mars Attacks!", Tim Burtonovo zabavno viđenje invazije Marsovaca na Las Vegas i Washington. No, to je tek predigra za ono što nam se spremalo. Verhoevenov odgovor (Starship Troopers), zatim "Alien 4" te nešto kasnije (slični) filmovi katastrofe, "Armageddon" i "Žestoki udar"! Pa neka ljubitelji fantastike kažu da se ne misli na njih!

Vjerovanje u vanzemaljce! Strah od vanjskih napadača? Ili pak ujedinjeni svijet (to postoji samo u ovakvim bajkama) u konačnom, spektakularnom obračunu s njima? Tko bi ga znao? Efekti nisu ništo naročito, priča je poprilično jednostavna i jednostavno (!?) riješena, sa nizom rupa tj. viškova koji bi se u jednoj pedantnijoj montaži izbacili i sveli film na pristojnih 100 minuta. Ono što me impresioniralo jeste konstrukcija broda i izvrsno rješenje njegove prijeteće sjene nad svim većim gradovima svijeta te karakterizacija vanzemaljaca. U prethodnim filmovima slične tematike i postojali su neki kompromisi no ovdje su autori filma to napravili drugačije i konkretno: nikada prije vanzemaljci nisu bili tako zli i ratoborno raspoloženi, a dolazak na Zemlju ima jedan jedini cilj - uništiti sve! Bez pregovora i bez kompromisa! S tim što se točno može vidjeti pod kakvim je naporima i energijom Emmerich radio film: u početku pedantan i vizuelan (tek je počeo nagrizati budžet od 70 milijuna dolara), pri kraju površan zbog očitog nedostatka sredstava (ne želeći prekoračiti budžet) što ga je prisilio da mnoge scene dovršava kompjutorski a ne maketama koje su se pokazale vjerodostojnijim i upečatljivijim. Bez suvišne poetike (itekako prisutne u prethodnom radu "Zvjezdana vrata") i ne pretjerujući, Emmerich pretvara finiš u spektakularni akcijski obračun bez milosti. Ugodna zabava u kojoj ne morate sve gledati kroz prizmu logike... i jeste li baš stoposto sigurni da smo sami u svemiru?

P.S. Samo trideset dana trebalo je redatelju Rolandu Emmerichu i producentu Deanu Devlinu za pisanje scenarija "Dana nezavisnosti". Bio je to odgovor na provokaciju jednog švicarskog novinara koji je, tijekom promo-turneje povodom prikazivanja "Zvjezdanih vrata" (Stargate) zapitao Emmericha vjeruje li u postojanje vanzemaljaca. Emmerich je odgovorio negativno a ljutiti novinar ponovo postavlja pitanje: "Kako možete napraviti film poput Zvjezdanih vrata i ne vjerovati u vanzemaljce!" Odgovor Emmericha - "Vjerujem u fantaziju i u veliko pitanje "što bi bilo?", što bi bilo da se pojave svemirci, što bi bilo da sutra ujutro iziđete iz kuće a golemi svemirski brodovi prijeteći lebde iznad svakog grada na svijetu? Zar to ne bi bila najuzbudljivija stvar na svijetu?" - praktički je označio rad na scenariju "Dana nezavisnosti". Ponudili su ga na tržište jednog četvrtka u podne, a do petka u 22 sata studio 20th Century Fox otkupljuje intrigantni scenarij i daje zeleno svjetlo. Već idući ponedjeljak "Dan nezavisnosti" službeno je bio u predprodukciji i to sa budžetom koji nije smio premašiti svotu od 70 milijuna dolara. Snimanje je započeto na Manhattanu, da bi se nakon toga cijela ekipa prebacila u pustinje Nevade i Utaha, te konačno sve zgotovljeno u Los Angelesu. Za samo sedamdeset dana (nisu uračunate naknadne kompjutorske dorade) dovršen je film kojem nitko, čak ni analitičari uglednog američkog časopisa Premiere, nije predviđao zaradu veću od 100 milijuna. Između ostalog i imajući u vidu da projekt ne nosi niti jedna velika zvijezda (Will Smith tada još uvijek nije predstavljao neko ime) te da će se pojaviti u skoro istom trenutku kada i favoriti sezone: De Palmina/Cruisova "Nemoguća misija", De Bontov "Twister", Schwarzeneggerov "Brisač" te Disneyev "Zvonar crkve Notre Dame". Inspiriran filmovima katastrofe ranih sedamdesetih te jedinstven po pristupu temi dolaska vanzemaljaca na Zemlju, uz potenciranje američke superiornosti i motiva ujedinjenja, "Dan nezavisnosti" trebao je biti još neviđeni epski znanstveno-fantastični spektakl.

Nakon šest dana prikazivanja u skoro 3000 američkih kina utržio je preko 100 milijuna dolara i tako postao najbrži film u povijesti kojem je to uspjelo (do tada). Usporedbe radi, Spielbergovom "Jurskom parku" trebalo je za tako nešto "čitavih" devet dana.

Tipični pokazatelji gledanosti u Americi računaju se tijekom vikenda (petak, subota, nedjelja), ali "Dan nezavisnosti" nije bio u prilici oboriti još jedan rekord, onaj trećeg "Batmana" koji je tijekom prvog vikenda prikazivanja zaradio čak 53 milijuna. Iz prostog razloga što su producenti odlučili slijediti tijek radnje i početak prikazivanja odredili za srijedu, 3. srpnja kada i počinje filmska invazija, što znači da se u slučaju ovog filma radilo o tzv. produženom vikendu. Kada se pogleda unatrag nitko ne sumnja da bi oborio i "Batmanov" rekord da se držao ustaljenih pravila igre. U Americi je film zaradio oko 306 milijuna dolara i došao na šesto mjesto svih vremena, dok je ukupni svjetski utržak preko 800 milijuna. Danas "ID4" zauzima u Americi "tek" 17. mjesto, a u svijetu 11.         

Što je bilo sa Hrvatskom? Procjene su se vrtjela na mogućih 150 tisuća gledatelja, prije svega jer je očito da u posljednje vrijeme publika baš i ne ljubi unutrašnjost kino dvorana, a nije zanemaren ni socijalni status potencijalnih gledatelja. Iako se vrlo teško dolazi do pravih podataka (domaći distributeri za razliku od svojih kolega u svijetu odbijaju dati informacije o gledanosti), posljednji film koji je u Hrvatskoj imao brojku preko 100 tisuća gledatelja su bile "Opasne misli" i to više zahvaljujući Cooliovom glazbenom hitu "Gangsta' Paradise" nego snazi i kvaliteti filma. Toj su se magičnoj brojci još jedino uspjeli približiti komedija "Devet mjeseci" i thriller "Sedam". 200.000 gledatelja tih godina jedino su uspjeli dosegnuti "Flintstonsi" i Disneyev "Kralj lavova", no ono što se dogodilo na kino blagajnama širom Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Šibenik, Pula, Zadar, Čakovec, Samobor) prvih šest dana prikazivanja nadilazilo je sve prognoze i govorilo da će im se priključiti i "Dan nezavisnosti". Uz snažnu marketinšku podršku (državna i lokalna TV & radio reklama, jumbo i obični plakati) te odjeci sa Zapada doveli su do redova ispred blagajni (uz neizostavne švercere) i rasprodatih projekcija, te slijedećih brojeva: za prvi vikend je film vidjelo 57.502 gledatelja. Jedini film koji se nosio rame uz rame sa "Danom nezavisnosti" jeste Brešanov  "Kako je počeo rat na mom otoku", dok je ostale hametice potukao. U Zagrebu ga je tijekom vikenda gledalo 24 tisuće, dok je "Nemoguću misiju" u tri tjedna gledalo "samo" 38 tisuća, a "Twistera" 28 tisuća u sedam tjedana.

Još da su se prikazivači malo potrudili oko marketinga (krucijalno pitanje: zašto ulažu samo distributeri a ne i prikazivači koji imaju već profit? - odnos je 60/40 u korist prikazivača), te da, recimo ulože dio financijskog kolača u udobnost kina i kvalitetno ozvučenje.

I ono što se nije dogodilo kod nas (u smislu inventivne scenarističke reakcije): "Dan nezavisnosti" nije izazvao niti jednog domaćeg autora pa ds napokon dobijemo i prvi pravi domaći SF. Nasuprot tome, u svijetu je tih godina vladala pomama za znanstveno-fantastičnim temama. Studija su se naprosto utrkivala tko će prije snimiti neki sličan projekt, bez obzira da li je riječ o istraživanjima u svemiru, osvajačima sa drugih planeta ili pak nekih novih beštija tipa Alien.   

Nova zaluđenost vanzemaljcima nije ostala bez odjeka ni u porno industriji koja "pažljivo" prati i osluškuju trendove. Praktički nema niti jednog velikog svjetskog hita koji svoju ideju ili naslov nije posudio hard-core verziji istog. Iznimka nije ni "Dan nezavisnosti" jer je svjetlo dana ugledao naslov "IR4: Inrearendence Day" zgodnog slogana: i na kraju ćemo svi zajedno svršiti! Redatelj je stanoviti Mark a snimatelj ima interesantni pseudonim - Arnold Schwarzenpecker. Glavna protagonistica Nici Sterling spremno se predaje i podaje vanzemaljcima u svim pozama, a ovozemaljski dio muške populacije nema razloga za zabrinutost. Nasuprot kreaciji slavnog Pata Maletta, nisu zeleni, normalne su potencije i nemaju ogromni nježnik!