Što se tiče ovog filma, čini se da su pohvale bile pretjerane, a kritika na račun Castra skoro da i nema. Iz jednostavnog razloga što se redatelj Schnabel bavio isključivo seksualnim opredjeljenjem (homoseksualac) navedenog književnika tek usput se očešavši o Castrov režim. Što nije mogao izbjeći samom činjenicom da je Arenas veći dio života proveo na Kubi (u Ameriku je prebjegao 1981). Drugim riječima, iz ovog filma saznajete kako je na Castrovoj Kubi bilo sve premreženo homoseksualcima kojima je orgijanje bilo tolerirano. Jasno, ukoliko se ne diraju u ideje velikog vođe. A baš nismo svjedočili da je cijela ta intelektualno-homoseksualna bratija lamentirala o slobodi. Osobno, nemam ništa protiv homoseksualaca (branit ću uvijek svačije pravo na slobodan izbor - do zloupotrebe istog, jasno), no imam protiv prizemnih, trendovskih lamentacija umotanih u ruho političkih i ljudskih sloboda. Uloga Bardema je O.K., no ovaj film nam nije uspio ni pokazati ni dokazati Arenasove (političke) patnje…