Verneovo je klasično djelo doživjelo već bezbroj manje ili više uspješnih filmskih uprizorenja (ja sam ih na IMDB-u brijući onak letimično izbrojao dvadesetak), od kojih je najpoznatije svakako ono Oskarom ovjenčano iz 1956. godine sa Davidom Nivenom u glavnoj ulozi, pa su producenti ovog najnovijeg uskrsnuća gospodina Fogga i njegova vjernog pratitelja Passpeartouta, ako zbog ničeg drugog onda zbog štovanja prema jednom od najvećih vizionara (znanstevno) fantastične literature, spram njegova besmrtna romana mogli, ma što mogli, morali imati malo više obzira.

Nažalost dobar ukus i poštovanje poodavno su postali beznačajni čimbenici u hollywoodskoj vječnoj utrci za lovom, pa se eto i ovaj put našao netko pametan (a scenarist ovog nedjela odazivlje se na ime David Nathaniel Titcher) i odlučio uzbudljivu priču začinit sa nekoliko tipično američkih nebuloza.

Ovdje prvenstveno mislim na pljačku engleske banke iz koje je dobrohotni Passpeartout krade figuricu Bude od zelenog žada, sveti predmet koji pripada njegovom selu u Kini a o koje, zar ste sumnjali, u Verneovom izvorniku nema ni u tragovima. No ako se ovaj izmišljeni podzaplet donekle i može opravdati potrebom da se na mala vrata u film uvuče Jackie Chan kako onda objasniti promjenu lika Phileasa Fogga koji je od odmjerenog Londonskog gentlmana naprasno postao trknuto britansko izumiteljsko spadalo, trapavo izvedeni amalgam izvornog lika i vizionarskog lika samog pisca.
Foggovi "zabavni" izumiteljski pokušaji i njihovi plodovi u liku najraznovrsnijih gadgeta, osim što na ekranu plijene pozornost i daju redatelju mogućnost pogravanja raznim specijalnim efektima (bez kojih se naprosto više nemože zamisliti niti jedan visoko budžetski hollywoodski projekt) jednostavno ne dopridonose previše zabavnosti samog filma a uvelike razbijaju čaroliju originalne Verneove priče.

Ruku na srce Jackie Chan je kao i uvijek kada na red dođe čisti fizički dio filma potpuno u svojem elementu no kako njegov Passpeartout inercijom predloška ipak nije glavni lik, čim njegov fokus sklizne sa njegovih vratolomija radnja rapidno gubi i na tempu i zanimljivosti.

Jedini svijetao trenutak ove verzije "Puta oko svijeta u 80 Dana" sjest hrpa cameo uloga brojnih poznatih hollywoodskih zvijezda Kathy Bates, Rob Scheneider, John Cleese i poglavito braća Owen u roli braće Wright te nevjerojatno smiješni Arnold Schwartzenegger u roli princa Hapija.

Sve u svemu riječ je o šarenoj hollywoodskoj slikovnici koja usprkos hrpi lijepih bojica i brdu novca koji je  u nju uložen (produkcija je vrijedna preko 120 milijuna američkih dolara) ipak nudi tek tanušnu filmsku zabavu.

Premalo, kako za poklonike Jackie Chana tako bogami i za poklonika Julesa Vernea...