Prvo pitanje koje se postavljalo nakon saznanja o snimanju filma glasilo je: može li na tragu uspjeha viteza Aragorna (iz "Gospodara prstenova") Viggo Mortensen samostalno iznijeti projekt na svojim (ne)jakim leđima... Drugo je glasilo: da li ova priča - za čiju autentičnost se ispostavilo da počiva na vrlo klimavim nogama, a da je Frank T. Hopkins bio istiniti lik, ali i veliki lažac - ima uporište u novim sudarima zapada (Amerike) i islama, te da je njegova realizacija samo poentiranje u slavu bijelog zapadnjaka...; I na jedno i drugo pitanje mogao bi se dati potvrdan odgovor, što ne znači da je riječ o dobrom filmu. U redu, nije riječ niti o lošem, no bez obzira na istinitost ili neistinitost priče te tipičnu Disneyevsku (amerilčku) šlampavost kada je u pitanju faktogrfaija, njena realizacija nije u duhu onog što se moglo očekivati. Iako tu ima svega - najviše klišeja (bad guy, good guy, otmice, prevare...) - izgubila se poetičnost jedne tako velike pustolovne teme. A to bi jedna velika i naporna, svakako časna i sportski plemenita borba trebala biti. No, redatelj Joe Johnston nas u to nije uspio uvjeriti...