Samo redatelj koji pati od umjetnièkog bipolarnog poremeæaja (na trenutke an¹tajnovski genijalan a na trenutke lud k'o kupus) mo¾e velièanstveno izda¹an materijal koji je nudila Aleksandrova fascinantna prièa veæa od ¾ivota pretvoriti u gotovo tri sata velièanstvene zbrke.
"Alexandar" je naime buèan, rasko¹an i spektakularan... proma¹aj. Dramatur¹ki upravo nevjerojatna kakofonija (poku¹aji krpanja prièe u suvislu cjelinu smjernicama Ptolomejeva lika zaista djeluje poprilièno diletantski) sa (èak i za jednog Stonea) zapanjujuæe podcjenjivaèkim pristupom povijesnom materijalu koji nam ni nakon tri sata èuèanja u kinu neæe otkriti pravu sliku o Aleksandru, ni tko je on bio ni kako je dovraga postigao toliko mnogo. Zaista fascinantno, jer rijeè je o èovjeku koji je doslovce vlastitim rukama (i vojskama) zauvijek promijenio tok svekoliko ljudske povijesti, redatelju koji sve samo ne filma¹ki nepsimen i produkciji u koju je doslovce usuto 200 milja dolara.
Film vam dakle neæe otkriti mnogo o Aleksandrovom neupitnom vojnièkom i politièkom geniju a bogami neæete iz njega saznati bog zna ¹to ni o puno kompleksnijoj osobnoj strani njegove osobe (negov je edipovski odnos s roditeljima vrijedan jedne opse¾nije freudovske analize), Stone je svog glavnog junaka a time i èiatv film (namjerno ili ne) uglavnom ocrtao kroz karizmu tumaèa glavne uloge Collina Farella, koja je premda poprilièna, na¾lost ipak nedostatna za puno dimenzioniranje njegova lika i djela.
"Alaxandar" je naprosto, da parafraziram filozofski nastrojenog indijanca Nobody-a iz Jarmuscheva "Mrtvog èovjeka", film koji govori glasno (i mnogo) ali kazuje malo (ako i¹ta).
®elite li dakle saznati ne¹to o "Aleksandru" posudite knjigu u knji¾nici jer vas ovdje èeka tek niz nepovezanih povijesnih slièica koje stenju pod te¾inom predimenzionirane produkcije i stalnu ple¹u na crti izmeðu potpune besmislice i dra¾esnog (no nenamjernog) campa koje æe vas, dok na red napokon doðu slonovi, barem tri puta potjerati na WC, èik pauzu ili laganu ¹etnjicu do ¹tanda sa kokicama.
Ako bih veæ trebao izdvojiti jednu stvar zbog koje bi ipak trebalo baciti oko na njega onda je to svakako toliko razvikani Stoneov prikaz Alexandrove homoseksualne veze za Hephaistionom (Jared Leto). Iako je rijeè o uobièajenoj pojavi u antièkom vijeku i èinjenici oko koje se povijesnièari uopæe ne spore, hrabrosti i naèinu na koji je ona u filmu portretirana a uzev¹i u obzir opæe poznati konzervativizam Hollywooda kada su u pitanju ¹kakljive teme koji vrlo èesto granièi sa zadrto¹æu (imajte na umu da je ipak rijeè o A+ produkciji) zaista treba skinuti kapu.
Sve u svemu Stone je i dalje u mom booku jedan od simpatiènijih redatelja, èak i kad je u svojoj "lud k'o kupus fazi", usuti naime 200 milijuna dolara u jednu velièanstvenu zbrku kao ¹to je "Alexandar" mo¾e samo redatelj sa mudima velièine Babilonskih zidina.
P.S. Vangelisova je glazba i dalje bo¾anstvena a bitke su O.K., slabije od Scottovih (Gladijator) al'bolje od Petersenovih (Troja). |