Priznajem da nisam fan "Resident Evila", općenito uzevši FPS-i (first-person-shooteri) me iako se smatram velikim fanom računalskih igara ne privlače pretjerano. Stoga ću u ovom kratkom (jer RE2 doista ne zaslužuje više od nekoliko crta teksta) osvrtu na drugi film u sada već očito serijalu pokušati izbjeći paralele sa istoimenim računalskim predloškom.
Nisam dakle veliki poklonik igre, no moram priznati kako mi se prvo njeno prebacivanje na filmsko platno svidjelo. Prvi "Resident Evil" imao je u sebi dovoljno, dozvolite mi jednu neoubičajenu kovanicu, "filmske igrivosti" da kao neobavezna filmska zabava, iliti crossover nabrijane akcije i zombie filma izbori prolaznu ocjenu. Priča je koliko toliko držala vodu, efekti kako računalski tako i oni što se tiču maske i make-upa bili su vrlo dobri a i prlijepa Milla sasvršeno je izvela svoju točku futurističke akcijske heroine.
Film je kritika naravno popljuvala no klinci i fanovi igre hrlili su u kina u tolikom broju da je nastavak filma jednostavno bio neminovan. PWS Anderson ovaj je put odustao od režije (nije da bi to sad nešto spasilo film) kako bi se posvetio "Alienu i Predatoru" i redateljski stolac prepustio Alexanderu Wittu zadovoljivši se tek pisanjem scenarija (ukoliko se ova nazovi dramaturška okosnica filma uopće može tako nazvati).
Rezultat toga je paradigma svega što je (poglavito u žanru akcijskog filma) loše i bolesno u Hollywoodu. "RE:Apokalipsa" jednostavno rečeno i nije film, to je niz nabrijanih, efektima nakrcanih i sumanuto režiranih akcijskih sekvenci ovješenih u već spomenuti krhki scenaristički kostur. Nije stoga ni čudo što gledatelj ima dojam kako u stvari ne gleda film, već preko nečijeg ramena gviri u petnaest (ili-koliko-već) metarski zaslon računala na kojem netko drugi level po level rastura hrpe krvožednih zombija. Da kino stolci imaju sjedala sa ugrađenim joysticima koji bi omogućili istom tom gledatelju i mrvu interakcije "Apokalipsa" bi možda i bila gledljiva...pardon igriva, ovako riječ je o običnoj budalaštini u kojoj je ni kriva ni dužna stradala, po meni osobno inače vrlo nadarena, Milla Jovovich.
Game over! |