VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: GOSFORD PARK  (Gosford Park)

Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
GOSFORD PARK
NASLOV ORIGINALA:
Gosford Park
REŽIJA:
Robert Altman
SCENARIJ:
Julian Fellowes
GLAVNE ULOGE:
Michael Gambon, Kristin Scott Thomas, Alan Bates, Charles Dance, Jeremy Northam
ŽANR:
Drama / Kriminalistički
PRODUKCIJA:
USA Films
DISTRIBUCIJA:
Discovery
TRAJANJE:
137 min
GODINA:
2001.
WEB:
Gosford Park
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: GOSFORD PARK  / Gosford Park

Recenzija: GOSFORD PARK  / Gosford Park GOSFORD PARK
(Gosford Park)

Filmska gozba za istinske sladokusce
Godina je 1932., skupina britanskih aristokrata, sve odreda bogati i utjecajni članovi britanskog visokog društva, sakupila se na imanju sir Williama McCordlea (Michael Gambon) kako bi zajedno s njim provela jedan bezbrižan vikend u provinciji. Uzvanici polako, dvoje po dvoje pristižu u veliku ladanjsku kuću u pratnji svojih slugu i lakaja i započinju svoj uobičajeni društveni ritual. Priča se postepeno razvija i mi polako upoznajemo likove i njihove statuse unutar okupljenog društva.
GOSFORD PARK  / Gosford Park

Radnja se naglo zapliće kad tijekom večeri jedan od uvaženih gostiju biva ubijen. Nitko se od uzvanika naizgled previše ne uzbuđuje misterioznim ubojstvom i svi odreda više izgledaju zabrinuti neugodnostima koje će eventualna istraga vrlo vjerojatno unijeti u njihove živote. Jedina koja naslućuje de se iza, naizgled nesuvislog čina nasilja krije daleko dublja misterija u koju su upleteni i mnogi od gostiju jest služavka Mary (Kelly McDonald) koja zaintrigirana ravnodušnošću gostiju započinje svoju privatnu istragu.

Nasilje, misterije, seks i ubojstva - klasični su sastojci formule svakog hollywoodskog kriminalističkog filma no izmješani majstorskom rukom velikog Roberta Altmana kao što je to slučaj u "Gosford Parku" jamac su bogate filmske gozbe za svakog istinskog poklonika sedme umjetnosti...

slika
slika_2

Oscari su poodavno za nama i sada svi već znate da se Altmanov "Gosford Park" od sedam nominacija domogao samo jednog zlatnog patuljka i to onog koji je pripao njegovom mladom pulenu Julian Fellowes kategoriji za najbolji originalni scenarij i to posve zasluženo bez obzira što je riječ o debitantskom radu. Uza svo dužno poštovanje ovogodišnjoj konkurenciji opće je mišljenje da je i ovaj put Američka filmska Akademija nepravedno zaobišla Altmanov rad jer se većina filmskih kritičara slaže kako je riječ o jednom od najzrelijih i najzaokruženijih djela ovog kultnog filmskog umjetnika... No prepusti ćemo vam da ocjenu o tome donesete sami nakon što odgledate ovaj film koji vam od srca preporučujemo.

Prvo što upada u oči kod "Gosford Parka" je pedantnost, predanost i nevjerojatno istančan osjećaj za detalje kojim je Altman na filmskom platnu oživio davno zaboravljeni stil života britanskog visokog društva između dva rata i to ne samu u smislu dokumentarističke faktografije već i ono fino tkanje osjećaja morala te socijalnih i klasnih aspekata društva u to doba. Altman se u tom nastojanju vrlo uspješno poigrava različitim tehnikama snimanja i osvjetljenja pa su primjerice scene u kojima sudjeluju likovi iz viših društvenih slojeva bogate koloritom i raskošnim osvjetljenjem dok su scene koje prate poslugu snimane kroz žute filtere na kamerama kako bi iste ispale isprane i šture čime je uspješno i vrlo suptilno naglašena, u ono vrijeme vrlo jasno povučena, granica među društvenim klasama. Ovaj zanimljiv eksperiment vizualne distinkcije različitih klasa, za kojeg velike zasluge ima i redateljev sin Steven (inače scenograf) osim što je neosporno originalan izvanredno djeluje na gledatelje u potpunosti im omogućavajući da osjete i razumiju osjećaje i atmosferu koji vladaju u filmu.

Ono što je nakon prvih petnaest minuta filma također vrlo jasno je da je Altman jednako tako promišljeno i sa istom pedanterijom pristupio i izboru glumaca. "Gosford Park" pravi je mali priručnik tipa "tko-je-tko u današnjoj britanskoj glumačkoj eliti" iz kojeg je vrlo teško, ako ne i nepravedno, bilo koga posebice izdvojiti (zgodna anegdota kružila je hollywoodom tijekom dodjele ovogodišnjeg Oscara, naime šuškalo se da su neki od članova Akademije, odgledavši "Gosford Park", ozbiljno razmatrali prijedlog da se u dodjelu uvede kategorija najboljeg skupnog glumačkog nastupa). Možda tek Maggie Smith u ulozi kontese od Trenthama koja u svojim scenama naprosto razara svoje sugovornike svojim duhovitim "one-linerima" oštrim poput noža (obratite pozornost na njeno efikasno obračunavanje sa Mr. Novellom). Ostatak glumačke ekipe tek je korak iza nje, Hellen Mirren izvanredna u ulozi glavne služavke, Kirstin Scott-Thomas u vrlo dobroj roli snobovske lady Sylvie, uvjerljivi alkohilizirani batler Jennigs u izvedbi Alana Batesa te Stephen Fry kao (možda i pomalo prenaglašeno) nesposobni Inspektor. Izvanredna, vrlo dobro usklađena i razigrana glumačka postava koja je uvelike doprinjela da film dobije onaj štih za kojim je Altman očigledno težio - umjetnički elegantnu i stiliziranu mješavinu kriminalističke misterije u najboljoj maniri klasičnih britanskih krimića i samo sebi svojstvene poluironične komedije manire.

slika_3
slika_4
« povratak dahh
Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5Ukupan dojam: 4.5 / 5
© 2003 popcorn.hr