Kada film postane apsolutni pobjednik dodjele Oscara, postavlja si relativno visoka očekivanja. Eastwoodov film ne samo da je ta očekivanja ispunio, već ih je debelo nadmašio. Eastwood je prvo bio poznat kao junak Leoneovih westerna. Zatim kao Prljavi Harry. Zatim se kao redatelj tražio dvadesetak godina. Zatim je ostario i počeo praviti odlične filmove.

Nakon prošlogodišnje odlične 'Mistične rijeke', niz je nastavio pričom o suradnji konobarice Maggie (Swank), kojoj je jedina radost u životu boks, i njenog (isprva nevoljkog) trenera Frankieja (Eastwood). Frankie odbija trenirati curu, dijelom zbog svoje krilatice 'tough ain't enough', ali većim dijelom jer se odavno otuđio od vlastite kćeri i ne uspijeva uspostaviti kontakt. Međutim, Maggieina upornost ipak nekako privoli Frankieja da je uči, i njih dvoje s vremenom razvijaju vrlo blizak odnos. Paralelno s tim, raste i ambicija (za boksačke pojmove) ostarjele Maggie, koja nakon desetak nokauta u prvim sekundama meča dobije šansu u turneji po Europi, a zatim i protiv svjetske prvakinje u welter kategoriji Billie. Priču u prošlom vremenu pripovijeda Eddie (Freeman), jednooki bivši boksač, i sam jedan od glavnih protagonista. To čini prilično usporenim i donekle tužnim hrapavim glasom (može se povući paralela sa 'Iskupljenjem u Shawshanku'), čime nam nagoviješta ton posljednje trećine filma.

Film je, poput prethodnika, prilično mračan i to ne krije. Dapače, bilo da je riječ o osvjetljenju (kadar Eddieja na početku, Frankieja na kraju kada mu se vidi samo lice u mraku), nekom detalju (Eddiejeva mala, skučena, mračna sobica), nenametljivoj i jedva primjetnoj glazbi ili gomili malih usputnih crnjaka koji nemaju izravne veze s radnjom (svećenik koji psuje, mentalno zaostali boksač Opasni, čitav niz ciničnih komentara), ton uvijek ostaje isti. Neovisno o tome što u filmu ima i priličan broj sretnih trenutaka (ovdje odstupa od prethodnika), ton se ne mijenja.

Glumačke izvedbe su izvrsne, a ističe se, naravno, ona Hillary Swank u ulozi Maggie. Swank je za ovu ulogu naporno trenirala i zaradila desetak kilograma mišića. Eastwood je također izvrstan kao Frankie, na površini surov i odbojan, ali u duši dobar. Trolist glavnih protagonista zatvara Morgan Freeman u ulozi Eddieja, boksača sa 109 mečeva iza sebe, i glavnog pripovjedača.

Scenarij Paula Haggisa nastao je prema kratkim pričama F.X. Toolea 'Rope Burns' i Eastwood je za film iskoristio prvi (ujedno i jedini) draft, što je možda i najbolji pokazatelj kako ima njuha za dobar film.

Osim izvrsnih glumačkih i scenarističkih dostignuća, valja spomenuti i višestruko nagrađenu Eastwoodovu režiju. Najveći plus filmu je to što je sve moguće klišeje i potencijalno patetične scene savršeno ukomponirao u priču na način da pojedine scene ne 'smetaju' filmu kao cjelini. Dakako, vrijedi i obrnuto.

Ukoliko vam previše ne smeta što je film na trenutke premračan, ispred vas stoji izvrsno ostvarenje i film koji će biti zapamćen u Clintovoj filmografiji, kako redateljskoj, tako i glumačkoj.

Eastwood je očito odustao od filmova sa sretnim završetkom ('True Crime'), i ide ga bolje nego ikad prije. Štoviše, može se reći da je opasniji sada, kada je debelo zagazio u sedamdesete, nego li je bio prije tridesetak godina sa Magnumom u ruci.