Odmah na početku pozitivne stvari poradi ublažavanja dojma. Kao i original, i 'Be Cool' ima Clik Chilija Palmera, šarmantnog, mirnog, ali prilično opasnog tipa, bivšeg člana mafije koji nastoji (nakon filma) uspjeti i u glazbi. Druga dobra stvar je opaska Sina LeSallea o ponižavanju crnaca i njihove kulture, dok su oni izvor i temelj cool pojave, govora, držanja, ponašanja itd. Treba izdvojiti i solidnu bazu Elmore Leonarda, tj. Tarantinovsko-Ritchijevski način isprepletanja velikog broja likova i nekoliko radnji koji neminovno prije ili kasnije imaju nekakve veze s ostalima.
Sve što nije gore nabrojano može se odrediti kao loše. Počevši od čitavog niza iritantnih likova i njihovih pojava do lošeg scenarija i uglavnom isforsiranih šala.
Kao prvo tu je lik Edie Athens (Thurman), udovice koja sa smješkom na licu paradira u bijelim, crvenim i zelenim kombinacijama ili pak minicama (?!?). Zatim je tu producent c-klase Raji (Vaughn), koji se trudi ponašati i govoriti kao crnac (dakle, cool), što ne da mu ne uspijeva, nego se toliko preglumljuje da je to za ne povjerovati. Njegova sjena je izbacivač Elliot (The Rock), koji je, redom, homoseksualac, izbacivač/razbijač, glumac, pjevač i plesač, ima glupu afro frizuru i niski stupanj inteligencije. Nick Carr (Keitel), iako debelo u pedesetima (pretpostavljam), nosi mišić-majicu i zlatni lanac oko vrata. Keitelu kao glumcu svaka čast, ali ovaj imidž više pristaje ulozi svodnika iz 'Taxi Drivera' nego ovdje. Posljednji je plaćeni ubojica Joe Loop (Robert Pastorelli u svom posljednjem nastupu), koji je nekakav mješanac opasnog tipa i blagog ekscentrika, a k tome jako lošeg ponašanja za stolom.
Scenarij Petera Steinfelda ('Analyze That') je blago rečeno loš. Svi novi likovi su iskarikirani do bola, šale su blago rečeno jadne, uz svega 4-5 časnih iznimki, a sve zanimljivo potiče iz Leonardove knjige, koja nema veze sa samim scenarijem. Vrijedna spomena je uvodna Chilijeva rečenica 'I hate sequels' (slična situacija viđena u 'Swordfishu' kada Travoltin lik otvara film rečenicom 'Hollywood danas radi smeće') i primjedba Stevena Tylera (pjevača i frontmena Aerosmitha) kako 'on nije jedan od onih pjevača koji nastupaju u filmovima'.
Još bi spomenuo jednu scenu kojom su (barem domaći distributeri) navlačili ljude da pogledaju film. Dakako, radi se o sceni plesa Travolte i Ume Thurman, koja bi trebala ponoviti onu iz 'Pulp Fictiona'. Naravno, ne uspijeva. Niti je redatelj Gray Tarantino, niti je Steinfeld Tarantino, a ni Uma nije nadrogirana i bosa. Efekt scene je čisto marketinški, a ni izvedba nije ni blizu originalnoj.
Ukoliko sam gadno pogriješio i krivo shvatio sve ovo tj. ako je ovakav prikaz trebalo biti sprdačina na glazbenu industriju, nimalo mi nije žao. Ništa ne poništava idiotnu izvedbu Vincea Vaughna, loš scenarij i činjenicu da je film od originala samo pokupio Travoltu i njegovu 'be cool' izvedbu. Ako vam je do lika Chilija Palmera, radije uzmite Sonenfeldov original. Čisto zato jer u nastavku nije baš sve tako cool. |