Podbuhli Michael Keaton je tako ostvario najneuvjerljiviju ulogu Batmana do sad, i to u po mnogima ponajboljem filmu o istome junaku. Nastavak je donekle okrznuo slavu prethodnika, no onda nastupa već spomenuti treći, zadnji, konačni i krunski nastavak koji je trebao zaokružiti storiju o Batmanu, no filmskoj se industriji desio "Batman zauvijek" Joela Schumachera koji je ispao ne samo najgori Batman u franšizi, već jedan od općenito najgorih filmova desetljeća. Osobno mi je iznimno žao što je stvar skončala na aparatima za disanje, jer da je stvar bila drugačija, možda bismo bili pošteđeni pokušaja vađenja kestenja iz vatre u vidu katastrofalne "Batman i Robin" nebuloze.
Dakle, imali smo sva prava biti ljuti na slijed događanja oko nepotrebne reciklaže, pa je priča o snimanju petog nastavka dočekana s blagom nevjericom i polusmješkom probodenog ludilom. Koja se budala uopće drzne uhvatiti projekta Batman nakon niza neuspješnih pokušaja, i koji je to ego triper sebi umislio da je baš on taj koji će legendu podići iz blata i vinuti je ponovno put Gothamskog neba?
Christopher Nolan mada mlad redatelj, već ima znatnu reputaciju ponajviše zahvaljujući "Mementu", mada mu ni "Nesanica" ne kotira nisko u krugu ljubitelja trillera, a s obzirom da su posljednjih godina strip ekranizacije dopadale redatelje MTV-jevskih spotova, i ova dva plusa u predznaku bila su sasvim dovoljna da producenti ulože novac u novi stripofilmski projekt. Mada je zlokobni broj 5 u nastavku govorio sve osim da se iz svega može izvući pošten projekt, fanove Batmana grijala je vijest da će se Nolan osim režije uhvatiti i scenarija što se u konačnici ispostavilo opravdano jer je Nolan (pod budnim okom Davida S. Goyera) stvorio priču s punokrvnim dramaturškim tempom.
Tako nas je "Batman - Početak" vratio upravo na početak priče o transformaciji naizgled dokona bogataška nasljednika Brucea Waynea u maskiranog dijelitelja pravde vješto zaobišavši Wayneov epitet osvetnika kako se to običavalo do sada potencirati. U nemalim dijelovima filma, tako se osjeti Nolanova moć stvaranja atmosfere kroz duboku psihološku karakterizaciju likova, pa na momente imate osjećaj da se pred vama ne vrti tek puki film o junaku sa šarenog papira, već duboka ljudska drama. Osim toga scenario nije niti jednog trneutka prepušten slučaju, sve su rupe završeno popunjene što samu bazu razlikuje od prethodnih filmova jer se na ovaj način gledatelja dovelo do konačne demistifikacije sve sile stvari s kojima je Batman okružen, od tajne spilje do porijekla njegova kostima, opreme, pa i Batmobila. Zahvaljujući ovakvom pristupu, konačno Batmana možemo sagledati kao običnog čovjeka koji se povremeno maskira u dijelitelja pravde, a ne kao superheroja koji je tek u slobodno vrijeme ugledan građanin. Nolan je definitivno stvorio najljudskijeg Batmana do sad.
Sam izbor glumca u startu je prihvaćen s oduševljenjem. Možda Christian Bale i nije vizualno najidealniji Batman, no svakako je daleko iznad svih dosadašnjih kolega koji su se pojavili u istome kostimu. Uz već spomenutog katastrofalno neuvjerljivog Keatona, tu su se okušali i solidan Val Kilmer koji je Batmanu dao sanjalačku notu što Batman ipak na koncu nije, te George Clooney s prenaglašenim macho stavom koji nije bio potkovan uvjerljivim nastupom što možda i nije toliko greška samog glumca, koliko redatelja koji je dozvolio da se na totalno pogrešan način prikaže Wayne/Batman dualizam. Bale zato funkcionira savršeno i kao Bruce Wayne i kao Batman, što nijednom filmskom Batmanu do sad nije pošlo za rukom.
Uz Balea se pojavljuje i čitava plejada vrsnih glumaca od dobrog Liama Neesona, preko iznenađujuće tek prosječnih Morgana Freemana i Rutgera Hauera, do briljantnog Michaela Cainea i možda ponajboljeg pojedinca u filmu, Garyja Oldmana. Baleova sudružica Katie Holmes najslabija je karika u lancu jakih karaktera, što i ne čudi ako se zna da se s vremena na vrijeme i u hollywoodskoj tvornici novca uloga dobije po ključu "s kim dijeliš krevet", gdje u sintagmi „što glumac može pružiti ulozi“ dolazi do zamjene teze koja glasi „što uloga može pružiti glumcu“. No čak i takva Holmes je u sprezi s Baleom funkcionalnija nego li je Kirsten Dunst uz Tobeyja Maguirea u "Spidermanu", koji su po mom mišljenju najveći filmski nepar još od Leonarda Di Capria i Kate Winslet.
Možda je na koncu čitave priče najžalosnija činjenica da nam je nakon Burtonovog začetnika franšize, bilo potrebo čak 16 godina i 4 filma kako bi napokon dobili ono što smo trebali imati u startu. Dobar film, s dobrom bazom, dobro napisan i režiran, te još bolje odglumljen. Ovo je film koji je zapravo trebao biti predvodnik stada, koji je trebao udariti smjernicu koje bi se ostali držali. No baš naprotiv, ovako smo od Burtona do danas imali pijani hollywoodski kompas koji nas je šetao od nemila do nedraga, da bi zahvajujući Nolanu napokon dobili ono što smo odavno zaslužili. Batmanov početak. Ovako si s punim pravom možemo dozvoliti da od ponuđenih filmova, Nolanov stavimo gdje mu je i mjesto, na sam početak, Burtonov odmah uz njega, a na treći, "posljednji", "konačni", ili "završni" koji će nam zaokružiti kvalitativnu trilogiju, sačekajmo. Do tad... uživajte u ovom filmu i zapitajte se ono što je u nekoliko navrata Bruce pitao Alberta:
"Jeste li izgubili vjeru u Batmana?" Ja, nikad! |