Iako neusporedivo ozbiljniji film od onoga po kojem je Weitz nažalost i dalje prepoznatljiv najširoj publici, pokazuje kako se neke stvari ne mijenjaju tako lako. Protagoniste i ovog filma zadese mnogobrojne neugodne situacije iz kojih se moraju izvući (ili ih jednostavno prihvatiti). Razbijeni, a netom kupljeni automobil, košarkaška lopta koja umjesto da trijumfalno završi u košu pri pokušaju spektakularnog zakucavanja ostaje prikovana između table i obruča te usamljeni mladić koji prihvaća poziv na večeru koji mu nitko nije uputio samo su dio čitavog niza sličnih neugodnih situacija.

Film koji smatram da bi bilo najpravednije usporediti s ovim je svakako Braffov "Garden State". Oba su u biti mali filmovi, sa protagonistima koji se suočavaju sa dosadašnjim tijekom svojih života, onim što su od njega napravili i odnosima sa najbližima. U ovom zamišljenom duelu prednost definitivno dajem Weitzovu filmu, jer je uspio tamo gdje Braffov nije, podjednako fino balansirajući između komedije i drame, ali i između detalja u odnosu na cjelinu, i obrnuto. Weitz je svoj film kvalitetnije zaokružio na gotovo svim poljima, i na ozbiljan i na prilično simpatičan način.

DVD extras se sastoje od sedam kratkih priloga koji između ostalih govore o glumcima, lokacijama na kojima je film sniman i paralelom povučenom između nekih detalja u filmu i korporativnim navikama nekih stvarnih kompanija. Tu je i pozamašnih dvadesetak minuta scena koje nisu našle svoj put do konačne verzije filma i audio komentar redatelja/scenarista Paula Weitza i glumca Tophera Gracea.