Prva prepreka na koju sam naišao kod ovog filma i prije nego sam ga pogledao odaziva se na ime Adam Sandler. Zaista rijetko na velikom ekranu naiđe pojava koja kod mene izazove tako iritirajući efekt kao dotični. Nije da je jedini takav, a bome ni najgori (nek se zna, jedan koji spada u kategoriju gorih također se pojavljuje u ovom filmu, srećom, prilično kratko – Rob Schneider), ali nije ni pretjerano daleko. Nemalo sam se stoga začudio kad sam odgledao film i bio gotovo pa zadovoljan viđenim.

Naravno, naglasak je bio na riječi 'gotovo' jer je "Zatvorski krug" pun rupa, kako u scenariju, tako i kod glumačke postave, koja većim dijelom to i nije. Dakle, daleko od toga da ovdje govorimo o dobrom filmu, ali za očekivanja koja sam si prethodno postavio, ipak moram priznati kako se radi u najgoru (ili možda najbolju, ovisi kako na to gledate) ruku o gledljivom filmu.

S negativne strane, tu ima svega, ponajprije gomile stereotipa i predvidljivih situacija, počevši od načina na koji se pojedinci ipak pridružuju Creweovoj ekipi ili vječno ponavljajućeg prelamanja odluka u ključnim trenucima, kojih ima na svakom koraku. Ono što međutim čudi je prilično suzdržani, da ne kažem normalni Sandler, koji izuzev uvodne sekvence gotovo ničim ne odaje da se zaista radi o Adamu Sandleru na kojeg smo navikli, i tako potencijalno najveću manu ovog filma pretvara gotovo u vrlinu. Još jednom, naglasak na 'gotovo'.

Da nije bilo nekih sitnih detalja, poput pojave spomenutog Schneidera ili forsiranja nekih šala (čuvar nakljukan estrogenom, koji se pojavljuje takav barem triput previše), filmu bih bez previše pametovanja zalijepio trojku. Ovako, pola kokice dolje. Nikad nisam pomislio da ću reći nešto ovakvo, ali šteta neuobičajno dobrog Sandlera.