Priča ni tu ne završava: kako su sequeli prošli kako su prošli, mudre hollywoodske glavešine su se sjetile da postoji nešto što se naziva prequelom – pa što ne pokušati i s time. No kako sa Schraderovom verzijom nisu bili baš presretni (premalo krvi, premalo efekata i slično), malo je falilo da nikada ne ugleda mrak kinodvorana, odlučili su napraviti drugi prequel istoga filma ne sa Schraderom kao režiserom već je režiju potpisao Renny Harlin. A upravo iz istih razloga koji ga umalo nisu stajali 'bunkera', ja sam stekao uvjerenje da bi "Dominion" mogao biti sjajan film – no nažalost, pokazalo se da ipak nisam bio u pravu.

Priča počinje tragičnim iskustvom oca Merrina iz 1944. u tada okupiranoj Nizozemskoj. Ponuđen mu je Sofijin izbor: da izabere iz svog stada deset ljudi koji će biti streljani radi ubojstva njemačkog časnika. Kako je svećeniku bilo nemoguće izdvojiti bilo koga počinju nasumična ubojstva, a kad je jedno dijete došlo na red da bude mučki ubijeno, Merrin se slama i počinje birati ljude koji će biti ubijeni. A još kad mu časnik podrugljivo dobaci: "Molite li se Gospodu oče? Iako ja znam da Gospoda danas nema ovdje!", sve ono u što je do tada bespogovorno vjerovao, sve ono što je činio cijeli svoj život toga se zimskog jutra urušilo u njemu i ostala je jedino grižnja savjesti zbog nemila događaja u kojem je učestvovao. Napustivši svoje zvanje svećenika, Merrin se nakon rata posvećuje arheologiji, ali će ga upravo krunsko otkriće davno zakopana hrama u bespućima istočne Afrike natjerati da još jednom preispita svoje odluke....

Moram priznati da sam bio iskreno oduševljen u prvih sat vremena filma. Glavni glumac Stellan Skarsgård me je iznenadio odlično odigravši ulogu čovjeka razdiranog vlastitim sumnjama. Također mi se učinio prilično dobrim izborom za nasljednika Maxa Von Sydowa. Ne uzimajući u obzir činjenicu da su oboje Šveđani, čini mi se da Skarsgård i likom uistinu može proći kao mladi Merrin osim što je možda malo prekrupan u odnosu na Von Sydowa. Daleko bolje nego li bi to bio glumac prvobitno predviđen za ovu ulogu: Liam Neeson.

Tempo radnje je cijelim tim dijelom polagan, upravo onakav kakav treba biti, kakav je bio i u originalu – gledatelj se postupno uvlači u događaje i neprekidno biva svjestan tenzija koje se podižu i sve jasnijih i jasnijih nagovještaja da nešto prijeteće nailazi. Nešto zlo, koje još nije poprimilo jasan fizički oblik ali se kroz promjene u ponašanju ljudi jasno vidi da je itekako prisutno. I do tog trenutka u filmu sve štima. Osim, po meni apsolutno nepotrebno ubačene ljubavne priče između Merrina i doktorice. Uopće i sam njen lik je gotovo pa suvišan. Vrijedi istaknuti i osudu britanskog imperijalizma jer su u pojedinim scenama vojnici pod zastavom Union Jacka prikazani bešćutni, nadmeni i surovi.

No onda dolazi i drugi dio filma gdje nečastivi preuzme tijelo sakata i nevoljena seoska dječaka. Tu dolazi do znatnog ubrzavanja tempa radnje i ako je prvi dio pristupom temi bio negdje na tragu "Rosemarynoj bebi" potencirajući sveprisutnost zla svuda oko nas i u nama samima, ovaj dio pada ispod razine najgorih horror ostvarenja b-kategorije. Čak je i riječ horror ovdje potpuno neprimjerena, adrenalin se nigdje ne podiže sa mrtve točke. Efekti su iznimno loši, mada je to prisutno tijekom cijelog filma – pogotovo su iritantne one umjetne hijene, siguran sam da bi daleko veći učinak bio sa pravim životinjama u stvarnom okruženju. I sam kraj je problematičan jer je doslovce žurno napravljen. Za razliku od Friedkina koji je u prvom dijelu napravio uvjerljivo, efektno i šokantno razrješenje, ovdje je moćni nečastivi otišao poput pudlice podvita repa, bez obzira na svu svoju moć koju je u par navrata očitovao. U ovim momentima ni Merrin ne pokazuje stvarni osjećaj straha kakav bi imao netko suočen sa takvim stvorenjem, pa dakako da je i gledatelje teško uvjeriti u ozbiljnost događaja na ekranu. Također nema nigdje naznake kako se razriješila situacija sa crnačkim plemenom koje je željelo napasti engleske vojnike, baš kao da se ta situacija nikada se ni nije pojavila. Očita je činjenica da bi tempo prvog dijela filma doveo do toga da trajanje bude znatno duže od 2h dok ga se na ovaj način razriješilo u 108 minuta.... Schrader je izjavio da bi želio da se ovaj film gleda kao neovisan bez povlačenja paralele sa Friedkinovim filmom, mada ni on sam nije uspio u svojim namjerama, bez obzira na neke odlične ideje. Primjerice zanimljivo je rješenje kada dječak kojega je opsjeo nečastivi ozdravljuje i poljepšava se, nasuprot svim ostalim ljudima koji pod djelovanjem sotone počinju gubiti razum. Zanimljiva je i situacija kada nečastivi ponudi Merrinu mogućnost iskupljenja za one mučne događaje iz davne prošlosti koji su ga kao teška sjena pratili čitav život. No sve to nije dovoljno da popuni sve rupe završnog dijela filma.

I tako smo od potencijalno intrigantnog filma koji se bavi univerzalnom temom zla, kao i kompleksnim odnosima religije i mistike, kao i ljudima uhvaćenim u taj krug, na kraju dobili gotovo ispodprosječni hollywoodski uradak. Postoji bojazan da se u već bolno očitom nedostatku svježih ideja ne nastavi dalje...recimo da dobijemo priču o mladosti oca Damiena Karrasa, ili još bolje o doživljaju samog Belzebuba vezano uz sva ova događanja! Šalim se, naravno. Htjedoh reći da sa svim ovim privjescima samo bacaju sjenu na jedan istinski klasik kakav je Friedkinov "Exorcist" koji to ničime nije zaslužio.