Film je od prve do predzadnje scene - kasnije u tekstu slijedi objašnjenje - odlična komedija, sa kvalitetnom postavom ispred i iza kamera. Toni Gojanović kao doktor Siniša, Sergej Trifunović kao Ljubo te Emir Hadžihafizbegović kao poručnik Safet Pašić glavni su likovi sa tri različita karaktera koji često dolaze u konflikt. Upravo zbog toga te pozadinskih priča film u nijednom trenutku ne može biti dosadan.

Ono što čini ovaj film komedijom je onaj balkanski humor koji smo voljeli i volimo u starim srpskim komedijama. Psovanje, ironija i nepoštivanje autoriteta se savršeno isprepleću i dovode ljude čak i do suza. Nekima se baš to ne sviđa te osuđuju takve filmove, pa je i ovaj film rađen samo za određenu publiku koja može probaviti takav humor.

Film nam je predstavljen kao komedija i zaista se takvim čini sve do samog kraja gdje je cijeli taj završetak filma predramatično napravljen - otud ono s početka. Meni osobno je kraj filma najvažniji, on daje završnu točku svemu i po njemu se obično procjenjuje sve ono prije. Tvorci filma su vjerojatno htjeli ostaviti jak dojam na kraju ali sve je to otišlo u krivom smjeru. Ljude je sve to uhvatilo nespremno pa su na kraju filma čekali da se još nešto dogodi. Umjesto dramatičnog kraja trebalo je sve to zaokružiti kao komediju kako je i počelo.

"Karaula" je film na kojem je radila ekipa od 125 ljudi iz pet država kroz tri godine. O samom stvaranju "Karaule" snimljen je i dokumentarac "Deseti Film" snimatelja i redatelja Igora Mirkovića ("Sretno Dijete"). Na dokumentarcu možemo vidjeti sve od prvih nejasnih ideja i skica na papiru, preko duge potrage za glumcima do kompliciranog snimanja.

Ovo je film na kojem su dugo i mnogo radilo, te ako volite crni humor ne smijete nikako propustiti jer je ovo još jedan u nizu dobrih hrvatskih filmova.