Na koncu, tako i bijaše. Radi se o ugodna dva sata provedena uz kao i uvijek mi simpatična McCounagheyja te ovdje pomalo naporna Pacina. I to bi, uz možda napomenu kako film nije odgovorio na baš sva pitanja koja je postavio (ovo se poglavito odnosi na Langa i njegove odnose sa obitelji), manje-više bilo to. Ne očekujte spektakl jer ga nećete dobiti, ali film ni u jednom trenutku ne glumi da je nešto više od onoga što jest. Tek jedan u nizu naslova koji ne predstavljaju napor pri gledanju, ali isto tako ne ostavljaju ni bogzna kakav dojam. Budite zadovoljni ukoliko se nakon tjedan dana sjetite ičega u vezi s ovim filmom.

Ono što ipak iritira, i to u nešto većoj mjeri negoli same mane ovog naslova, je što jedna glumačka veličina kao što je Al Pacino (dakle govorimo o jednom Michaelu Corleoneu, Tonyju Montani, Sonnyju, Franku Serpicu, pa čak i Franku Sladeu), u posljednje vrijeme, baš poput kolege mu među veličinama Roberta De Nira, nastupa u svemu što mu se gurne pod nos, neovisno o kakvoj se (ne konkretno u ovom slučaju) ljigi radi. No, kao što nam to kaže (nespretni) domaći prijevod ovog naslova – sve za lovu.