VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: KRVNA OSVETA (Abril Despedecado / Behind The Sun)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
KRVNA OSVETA
NASLOV ORIGINALA:
Abril Despedecado / Behind The Sun
REŽIJA:
Walter Salles
SCENARIJ:
W. Salles i Sergio Machado prema romanu Ismaila Kadarea
GLAVNE ULOGE:
Rodrigo Santoro, Jose Dumont, Ravi Lacerda, Rita Assemany
ŽANR:
Drama
PRODUKCIJA:
BAC Filmes
DISTRIBUCIJA:
UCD
TRAJANJE:
105 min
GODINA:
2001.
IZDANJE:
vhs
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: KRVNA OSVETA / Abril Despedecado / Behind The Sun

Recenzija: KRVNA OSVETA / Abril Despedecado / Behind The Sun KRVNA OSVETA
(Abril Despedecado / Behind The Sun)

Brazil 1910. Tonho je stariji sin u obitelji Breves, i zato od oca dobiva nalog da izvrši krvnu osvetu nad pripadnikom protivničke obitelji koji je i sam počinio ubojstvo. Tonho zna da će ako ubije i sam uskoro biti smaknut. Tiranski otac tjera ga da ispuni zahtjeve kodeksa, a mali brat Pacu odgovara od toga. Tonho izlaz vidi u dolasku putujućeg cirkusa.
KRVNA OSVETA / Abril Despedecado / Behind The Sun

Za brazilskog redatelja Waltera Sallesa svjetski su filmofili prvi put čuli godine 1998, kad je nakon dugogodišnje karijere TV režisera snimio svoj drugi samostalni igrani film, "Centro do Brasil" ("Glavni kolodvor").
slika
slika_2
Bio je to naizgled jednostavan film o ciničnoj starici koja postane suputnik nepoznatom dječaku koji po središnjem Brazilu traži oca. Film se izvrgnuo, međutim, u jedan od najvećih art-hitova devedesetih: osvojio je Zlatnog medvjeda u Berlinu, Zlatni globus i još pedesetak drugih nagrada, a ušao je i u pet nominiranih za Oscara. Tajna Sallesova filma počivala je s jedne strane u uspješnom amalgamiranju različitih utjecaja, a s druge u vrhunskoj vizualnoj kulturi. Sjajno snimljen, s efikasno iskorištenim i jedinstveno dojmljivim lokacijama, "Centro do Brasil" spojio je iskustva talijanskog neorealizma i brazilskog modernističkog 'cinema novo' s elementima hollywoodske dramaturgije. Kao spoj Glaubera Roche, Fellinija i "Kišnog čovjeka", "Glavni kolodvor" bio je i dovoljno art i dovoljno mainstream da uspješno plete na dva razboja.

Salles očito nije čovjek koji radi brzo. U trenutku kad je svijet hitno trebao njegov novi film, uzeo je tri godine pauze i za to vrijeme napravio "Abril Despedecado" (u izvorniku: "Slomljeni travanj", u nas: "Krvna osveta"). Film koji je u svijetu poznat i po engleskog distributerskom prijevodu "Behind the Sun" Salles je predstavio 2001. u Veneciji, gdje je neočekivano izgubio Grand prix od "Monsunskog vjenčanja" Indijke Mire Nair. "Abril despedacado" sada možemo vidjeti i u nas, nažalost tek na VHS-u i DVD-u.

Kao stanovnicima tzv. Zapadnog Balkana Sallesov film nam može biti zanimljiv i zbog Sallesovog izbora literarnog predloška. Brazilac je, naime, u filmu slobodno adaptirao roman albanskog pisca Ismaila Kadarea "Slomljeni travanj" iz 1981., a radnju iz gudura sjeverne Albanije 1930. premjestio u centralni Brazil 1910. Balkanski gledatelji dobro su upoznati s fenomenom albanske krvne osvete, ali vjerojatno nisu znali da je krvna osveta po sličnom kodeksu i pravilima funkcionirala početkom stoljeća i u Brazilu. Salles je tu kopču iskoristio za prenošenje Kadareove priče u svoj ambijent. Snimio je film o dva zaraćena klana koji žive od oskudnog uroda šećerne trske i ratuju za komad njive. Članovi obitelji naizmjence se ubijaju, a kad nakon punog mjeseca krv na košulji ubijenog požuti, to znači da poganski bogovi ištu osvetu. Stvar se zapliće kad jedan od predestiniranih ubojica posumnja u vlastitu ulogu u predodređenoj društvenoj shemi.

Ono što ponovo fascinira kod Sallesa jest izvanredna vizualna pomnja i likovna ekspresivnost: nije ni čudo da je časopis "Sight and Sound" posvetio "Krvnoj osveti" mali foto-podlistak, veličajući snimateljski rad. Druga konstanta Sallesova rada je društvena i vizualna fiksacija na brazilsko pustinjsko ozemlje, ambijent posve oprečan stereotipnim predodžbama o Brazilu kao ili prašumskoj zemlji, ili zemaljskom raju oplahnutom morem. Sallesov Brazil je wasteland krvavog znoja i muke koja nikako da urodi korišću. Njegovi su ljudi otvrdli, gnjevni, zaboravili su voljeti, a siromaštvo ih tjera da se pobiju za bolji ručak. Sallesa, međutim, ipak manje zanima socijala, a više seksualna politika, odnosno način na koji represivni patrijarhalni red regulira život mlađih muškaraca i žena - dakle, onih predestiniranih da slušaju.

Walter Salles i u "Krvnoj osveti" pokazuje da umije spretno igrati na više različitih publika. S jedne strane, Sallesov film dovoljno je zanimljiv i narativno osovljen da ne isključuje šire gledateljstvo. S druge pak strane, to je čistokrvni, starinski art-film, barokno režiran, pomalo pompozan, mitski uzdignut i diskretno tezičan, ali opet emocionalno efektan i u imanentno filmskom smislu spektakularan. Ambicioznija filmska publika ne bi smjela propustiti "Krvnu osvetu" kao reprezentativan i vrlo solidan primjer suvremene art-filmske srednje struje. Ne bi tim više što takvih filmova u našim kinima ima malo, a na javnoj televiziji (što je sramota) još manje.
slika_3
slika_4
 
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr