Kako je u zadanom roku osvanuo džepova punih novaca, što se još sinoć činilo apsolutno nemogućim, Andre odlučuje iz Angele izvući istinu o njoj. Angela mu otkriva da je anđeo s misijom na zemlji. Zadaća joj je spasiti Andreovu dušu od posrtanja, i nakon toga se vratiti na nebo. Andreov problem je sad sasvim druge prirode. Čak i da povjeruje u suludu priču neznanke, suočen je s činjenicom da je bespovratno zaljubljen, te da mu život bez Angele nema nikakvog smisla. Kakva god da je Angelina priroda, Andreov život bez nje više nije vrijedan življenja. Čini se da je Andre naišao na veći problem nego li ga je imao sinoć prije skoka s mosta.
Luc Besson se nakon Ivane Orleanske povukao na šest godina, što je za aktivnog filmaša povelika pauza. Tim više se s nestrpljenjem očekivao njegov sljedeći projekt. Drugačije od svega što je do sad stvorio, Besson je snimio film u polupraznom Parizu, donijevši impresivne scene otvorenih prostora i praznih ulica u kojem dominiraju tek akteri priče; Jamel Debbouze i Rie Rasmussen. Debbouze je europskoj publici nedovoljno poznat, barem u onom omjeru u kojem uživa status među svojim sunarodnjacima. Dok je u Francuskoj kultna figura stand up komike, nama je znan tek kao simpatični epizodist; placerski šegrt Lucine u Amelie, ili Numerobis u egipatskoj avanturi Asterixa i Obelixa. Rasmussen pak mada nije glumica, u nekolicini se filmova pojavila zahvaljujući svom manekenskom, porculanskom izgledu i nevjerojatno dugačkim nogama, a u svoj svojoj različitosti od partnera, uz njega funkcionira savršeno. Njih dvoje su jedan od najčudnijih parova novije kinematografije, čemu pridonosi i Bessonova kamera zahvaljujući kojoj je stvoren privid njihove fizičke različitosti. U stvarnosti Rie sa svojih 178 cm jest visoka žena, no Jamel je niži tek desetak centimetara, a u pojedinim kadrovima Angela se nad Andrea nadvije poput tornja, poput pravog anđela zaštitnika. Izbor glumaca je razumljiv zbog Bessonovog htijenja da stvori dojmljiv odnos različitosti. S jedne strane je omaleni, neugledni, vižljasti, nervozni i odjećom pretrpani invalid Andre, s druge prekrasna, platinasta, dugonoga, oskudno odjevena Angela koja odiše nebeskom čistoćom i smirenošću. Uz to, tu je i poluprazna metropola čijim ulicama klizi samo naš čudnovati dvojac. U prilog artizmu ide i crno bijeli prikaz urbanog velegrada, pa su svi elementi suživota različitosti na jednome mjestu. Filmski Pariz dugo nije bio ovako nenametljivo romantičan.
Usprkos tome što je Besson u svoj film uklopio sve potrebne elemente, s ovim filmom nešto ne štima. Prvenstveno u praćenju priče ometa nedorečena pozadina lika kojeg tumači Debbouze. On je Francuz arapskog podrijetla, koji ima američko državljanstvo kojeg je pak dobio na lutriji. Uz to je i SAD-u stambeno situiran, no ipak klošari po Parizu. Nepotrebna zavrzlama koja bi trebala produbiti kompleksnost lika Andrea mogla se dočarati i na jednostavniji, ili barem smisleniji način. No na stranu bljedunjava priča i manjkavost karakterizacije, mislim da je osnovni problem filma oscilacija u tempu koji je od početka do kraja razlabavio film. Krivnja za ovo ide na teret mjestimično banalnom scenariju koji je natrpan nepotrebnim dijalozima koji izgledaju kao jeftina kupovina minutaže. Priča zbog ovoga upada u prazan hod, jer ne donosi ništa novoga. Sva moralna preispitivanja Andrea i Angele znana su nam od ranije iz osobnih životnih iskustava, pa se pojavljuje pitanje kome je ova priča uopće namijenjena. Odgovor je porazniji nego li se u prvi mah čini; ovaj je film definitivno previše art za adolescente, i previše plitak za odrasle, dakle zaključilo bi se; film rađen za osobnu redateljevu satisfakciju. Mala redukcija dijaloga, s više naglaska na prostor, otklonila bi ovaj problem ostavivši znatno snažniji ukupni dojam.
Iako će asocijacije poput crno bijeli film, europska metropola i anđeo u gradu, i ubuduće aludirati na Wendersov „Nebo nad Berlinom“, a ne na ovaj film, ostaje preporuka za gledanje Bessonovog djela. Ima tu štofa koji je pomnijim peglanjem mogao ispasti briljantan, no ne bi bio red tek tako ga zgužvati i odbaciti. |