Za razliku od prethodnika, koji je bio koliko toliko pitom - ako ništa drugo onda barem u odnosu na ovo ovdje - u "Jackassu 2" osnovna je stvar izraz nevjerice na vašem licu te čuđenje nad onim što se na ekranu upravo odigrava, a tek onda zabava. Kako drugačije gledati na epizode u kojima ljudi jedu osušeni konjski drek, žigošu jedan drugoga ili služe kao mamac za morske pse, i to nakon što su probili udicom rupu na vlastitom obrazu? Prvo šok, a za ostalo ako ostane mjesta.

Tu i tamo se možda i nazire nešto što bi se moglo nazvati zabavnim, iako je i u tim slučajevima prvo i osnovno ludost protagonista, kako u mašti tako i u realizaciji. Takav je primjerice završni skeč, u kojem zvijezda postaje žrtvom vlastite ekipe, ali je poradi određenih razloga i jedan s takvom, nešto normalnijom bazom prvenstveno ljigav, a onda eventualno smiješan.

Koliko će vam se svidjeti "Jackass 2" ne ovisi ni o vašem želucu ni o stupnju tolerancije na idiote i njihove ludorije koji posjedujete. Sve što je u igri je koliko se možete uživjeti u ovakav tip komedije. Dok je prvi uglavnom bio zabavan, i tek se tu i tamo svodio na tjelesne izlučevine, kod ovoga je situacija obrnuta. Prvenstveno ogavan, a tek onda zabavan. I to djelomično. No ponavljam, ukoliko se možete uživjeti...