VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: VRTLOG ŽIVOTA (American Beauty)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
VRTLOG ŽIVOTA
NASLOV ORIGINALA:
American Beauty
REŽIJA:
Sam Mendes
SCENARIJ:
Alan Ball
GLAVNE ULOGE:
Kevin Spacey, Annette Bening, Thora Birch, Allison Janney, Peter Gallagher, Mena Suvari, Wes Bentley, Chris Cooper
ŽANR:
Drama
PRODUKCIJA:
DreamWorks SKG
DISTRIBUCIJA:
Blitz Video i Film
TRAJANJE:
118 min
GODINA:
2000
WEB:
American Beauty
IZDANJE:
vhs
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: VRTLOG ŽIVOTA / American Beauty

Recenzija: VRTLOG ŽIVOTA / American Beauty VRTLOG ŽIVOTA
(American Beauty)

WONDERFUL LIFE
Devedesete su već toliko iza da mnoge stvari kojima smo se u to vrijeme čudili i divili danas izgledaju smiješne i izgleda da je prijelaz stoljeća zaista utjecao na ovu prelabilnu civilizaciju. Izgleda da ove trivijalne kalendarske sitnice ipak nešto znače (netko je jednom primijetio da ljudi rođeni na samom kraju ili početku kalendarskog stoljeća žive jako dugo) i imam osjećaj da smo skloniji zaboravljanju minulih godina i stoljeća nego što smo bili prije nego smo postali stanovnici 21. stoljeća.
VRTLOG ŽIVOTA / American Beauty

Koliko je to subjektivan doživljaj i koliko varira od pojedinca do pojedinca svatko će odlučiti sam za sebe, ali činjenica stoji: devedesete su nam danas mnogo udaljenije nego što smo očekivali.
Naravno ovakav sociološki moment ne predstavlja neki problem, jedino zbog čega možemo ostati oštećeni su kvalitetni momenti kulture zalaza jednog (najburnijeg od svih) stoljeća.
Polagano bivamo preplavljeni DVD ponudom i konačno možemo reći da popunjavamo rupe koje su zjapile u ovoj digitalnoj ponudi. Devedesete napadaju i iz današnje perspektive izgledaju vrlo uvjerljivo i mislim da mogu bez imalo bojazni reći kako je to zaista najkvalitetnije razdoblje filma. Nakon revolucionarnih šezdesetih, fenomenalnih, ali depresivnih sedamdesetih, na svu sreću zaboravljenih osamdesetih, devedesete su ustabilile film i vratile mu duh koji se nije vidio od najranijih dana ove nevjerojatne umjetnosti.
Naravno svi nas distributeri (u duhu potrošačkog društva) uvjeravaju kako su svi filmovi zapanjujuće dobri i nerijetko se događa da u jednom mjesecu možete naći i do deset naslova koji vas plijene preporukom “NAJBOLJI FILM GODINE”. Teško je suditi o takvim stvarima i svatko tko voli film teško će pronaći najbolji film bilo kojeg vremenskog razdoblja, ali Vrtlog života definitivno zaslužuje naslov jednog od najboljih filmova svih vremena.

Ono što me posebno oduševljava u devedesetima je pojava nevjerojatnih debitanata koji su potvrdili da Orson Welles nije jedini genijalac koji može zapanjiti svijet i istovremeno ostati neshvaćen. Britanski kazališni redatelj Sam Mendes potukao je sva očekivanja u samouvjerenoj Americi kada je njegovo debitantsko ostvarenje dotaklo rožnice svekolikog pučanstva. Kritika je pala na noge, gledateljima nije bilo jasno zašto obožavaju ovaj film, a zajedljivost filmskih mizantropa probila je plafone optužujući film za neviđeno licemjerstvo.

No, bilo kako bilo, tri godine kasnije Vrtlog života izgleda bolje nego kada je bio svježa roba pred kojom tek predstoji test vremena. Kritika/Osvrt modernog predgradskog života uvukla se u sve domove (gdje god da se nalazili) i ostala tamo kao klasično ostvarenje zaboravljenih vremena. Ova tragična priča o propasti obitelji nalazi se na globalnoj razini svih država i gradova u kojem god sistemu se nalazili i koji god standard posjedovali. Možda konkretna problematika varira od mjesta do mjesta, ali korijeni svekolikog nezadovoljstva ostaju isti. Nezadovoljni roditelji odgajaju nezadovoljnu djecu i nitko se zapravo ne pita što je i kada krenulo po krivu, svi samo krive one druge, a količina nezadovoljstva i mučnine raste iz dana u dan. Kako tako nešto zaustaviti na osobnoj razini pokazao nam je Mendes kroz jedan od najboljih likova u cijeloj povijesti filma.

Kevin Spacey kao Lester Burngham utjelovio je možda najbolju ulogu jednog desetljeća i ovog puta ne kao Kayser Soze ili neki sličan kripl/retardant/poremećenik već kao prosječan čovjek prosječnog posla u jednom prosječnom gradu negdje u umjerenoj klimi Obećane zemlje. Možemo pljeskati koliko god hoćemo ovoj maestralnoj ulozi i još uvijek nećemo moći izraziti oduševljenje koje nas obuzima gledajući uspon jednog čovjeka koji nam se u mnogim situacijama čini toliko bliskim. Možemo se smijati i mrziti likove koji su naizgled bačeni i iskarikirani u ovaj uvrnuti svijet, ali toliko zabave i toliko tragike teško ćemo naći ne jednom mjesto u ovako običnoj priči.

Svi glumci su genijalni i svi su toliko prirodni da se možemo zabrinuti za njihovo zdravlje nakon snimanja, ali nadam se da su i oni nešto naučili bivajući u koži naizgled “običnih” ljudi. Jer svaki život vrijedi jednako koliko god godišnja zarada imala cifri.

Mendesu su progovarali da mu film izgleda previše kazališno i da je sve nalik na jednu veliku pozornicu, ali to su samo zlobne primjedbe. Rijetko se viđa ovako filmičan film, teško ćemo naći toliko predivnih scena, toliko suptilnih kadrova i vizualnih scena u jednom modernom filmu. U Vrtlogu života zaista možete uživati bez da pratite radnju jer je toliko predivno snimljen i režiran. Ritam filma jedinstven je i vidi se da je Mendes učio od najvećih majstora koji su pred više od pola stoljeća postavljali neke standarde za buduće generacije.

Neki su vidoviti kritičari Vrtlog života tek kada je izašao proglasili klasikom, i znam da tri godine nije dovoljno za ovaj pečat, ali za dvadeset godina svi koji su zbog bilo kojeg razloga propustili ovo jedinstveno remek djelo pročut će o tada već ostarjelom Kevinu Spaceyu i ostaloj ekipi, a scena s plastičnom vrećicom i najutješnijim momentom zapadne filozofije možda postane svojevrstan klišej utjehe lošeg duševnog stanja nezadovoljnih ljudi širom planete. Ako danas još uvijek volimo citirati Scarlet O’Hara i njezinu legendarnu rečenicu: “Sutra je novi dan.”, netko će možda jednog dana pronaći izgovor ili utjehu u Lesteru Burnghamu i njegovom mirnom zadovoljstvo malim životom: “Danas možda to još ne shvaćate, ali jednog dana ćete shvatiti.”


P. S. Kako god definirali ljepotu i gdje je god tražili uvijek će biti skrivena na potpuno neočekivanim mjestima. I iako nemaju nikakve direktne veze kada nađete vremena i volje pročitajte najbolji “priručnik” o potrazi za ljepotom i kvalitetom: Robert M. Pirsig “Zen i umjetnost održavanja motocikla”.
« povratak Stavko Kljun
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr