VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: VJETAR KOJI POVIJA JEČAM (The Wind That Shakes the Barley)

Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
VJETAR KOJI POVIJA JEČAM
NASLOV ORIGINALA:
The Wind That Shakes the Barley
REŽIJA:
Ken Loach
SCENARIJ:
Paul Laverty
GLAVNE ULOGE:
Cillian Murphy, Liam Cunningham, Padraic Delaney, Gerard Kearney, Orla Fitzgerald
ŽANR:
Ratni / Drama
PRODUKCIJA:
Andrew Lowe, Nigel Thomas (II), Ulrich Felsberg
DISTRIBUCIJA:
Blitz film & video / IFC First Take
TRAJANJE:
127 min
GODINA:
2006
WEB:
The Wind That Shakes the Barley
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: VJETAR KOJI POVIJA JEČAM / The Wind That Shakes the Barley

Recenzija: VJETAR KOJI POVIJA JEČAM / The Wind That Shakes the Barley VJETAR KOJI POVIJA JEČAM
(The Wind That Shakes the Barley)

Uz današnji trend pretjerane komercijalizacije i vrištećih plakata koji uz film prodaju i aute/pahuljice/čokoladice lako je u sveopćem ludilu previdjeti filmske dragulje koji se provuku u multiplekse i potiho i ustrajno drže svoj termin u nekoj od manjih dvorana tog hrama konzumerizma. Film je u naša kina došao kao prošlogodišnji pobjednik filmskog festivala u Cannesu, i vjerojatno je samo ta činjenica bila presudna da se ovakav film uvrsti u program kako bi se među silnim robotima, paucima i gusarima ponudilo nešto i za ljude koji iz kina žele sa sobom ponijeti još nešto osim nepojedenih kokica i promotivnih letaka.
VJETAR KOJI POVIJA JEČAM / The Wind That Shakes the Barley

Vjetar koji povija ječam je upravo film za takvu publiku, film nakon kojeg će te još jedno duže vrijeme ostati pod dojmom, razmišljajući o univerzalnim zakonitostima revolucije koje film oslikava, o zapostavljanju malih ljudskih sudbina velikim idejama, i o granicama koje se samo jednom prelaze. Film, s obzirom na tematiku o kojoj govori, ima prilično komornu atmosferu. Sav je u simbolici, i iako bi se očekivalo da će ta prisutnost simbolike depersonalizirati kompletan film, dojam koji ostaje nakon gledanja je da se veliki događaji koji se dešavaju samo preslikavaju na mikrorazinu i nepovratno utječu na likove u filmu, dok sami likovi pod tim ogromnim teretom se nerijetko spotiču, ali do kraja iznose svoj udio, često razoreni iznutra svojim osobnim konfliktima.
Radnja filma je smještena u Irskoj 1920-ih godina, u vrijeme otpora irskog naroda britanskoj okupaciji. U glavnom fokusu priče su dva brata, Teddy i Damien, jedan je vođa pokreta otpora, a drugi je student medicine odlučan da nastavi svoj rad u londonskoj bolnici. Teddy nagovara Damiena da ostane boriti se s njim, no ne uspijeva ga pridobiti, sve dok Damien na putu za London ne bude svjedok okrutnosti britanske okupatorske vojske prema običnim građanima. Damien se nakon toga uključuje u pokret otpora i dva brata skupa kreću u oslobađanje Irske od okupatora.

Interesantna stvar kod filma je da ga je režirao Britanac, no kad uvidite da je u pitanju Ken Loach, puno stvari sjeda na mjesto. Loach je kroz svoj opus često bio kritički nastrojen prema svojoj matičnoj zemlji, i puno je više priznanja dobivao na europskom kontinentu nego na otoku. Bez obzira na sve, u pitanju je jedan od najboljih redatelja s impresivnim opusom i popisom filmskih nagrada. I u ovom filmu je posao odradio maestralno. Lokacije i kompletan osjećaj kroz film djeluju autentično, radnja je fokusirana i čista, kamera jednako tako, bez nepotrebnih skretanja pozornosti na samu sebe, a od svega najviše impresionira glumačka izvedba. Ovdje jednostavno nema greške. Tek nakon što pogledate ovaj film shvatit će te što fali američkim revolucijama u američkim filmovima (ako dosad niste, jel ).

Ljudi. Ljudi na kojima se u svakom trenutku očitava ta njihova unutarnja borba, strah i bol koji osjećaju, koji konstanto ukrštavaju svoju osobnu egzistenciju i dobrobit sa dobrobiti društva, koji se pitaju cijelo vrijeme „čemu sve“ ali bespogovorno odrađuju svoje krugove kao kotačić u mehanizmu povijesti i na kraju postaju žrtve iste. Tu ovaj film naprosto briljira. Jedna od najdojmljivijih scena filma je kada Damien mora izvršiti pogubljenje izdajice iz svojih redova. Snaga simbolike i naracije tu je upravo fascinantna, no opet bez pretjerane patetike. Naravno puno pomaže i glumačka postava koja mora biti u stanju iznijeti te visoke standarde, Cillian Murphy (Damien), Padraic Delaney (Teddy), Orla Fitzgerald (Sinead) i Liam Cunningham (Dan), svi dostojno odrađuju svoj udio u filmu, no ono što impresionira jest što u filmu čak i u onim epizodnim ulogama nema slabih karika, što je po mojoj ocijeni itekako presudno za uvjerljivost priče.

Priču kao što je ova mogao je bilo tko ispričati, ali izvedba je ono što u svemu apsolutno najviše impresionira i definitivno doprinosi univerzalnosti poruke, te borbe između ideala i kompromisa. Da stvar bude interesantnija, redatelj se kroz film nije služio pretjeranim prikazivanjem eksplicitnih scena kako bi na taj providan način zarađivao bodove kod kritike i publike, pa tako imamo pogubljenja bez kapi krvi, ali jednako potresna i nabijena emocijama. U svakoj slučaju, ako niste dosad shvatili, ovaj film je itekako vrijedan gledanja.
« povratak Bruno Samardžić
Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
© 2003 popcorn.hr