VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: ACROSS THE UNIVERSE (Across the Universe)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
ACROSS THE UNIVERSE
NASLOV ORIGINALA:
Across the Universe
REŽIJA:
Julie Taymor
SCENARIJ:
Dick Clement i Ian La Frenais
GLAVNE ULOGE:
Evan Rachel Wood, Martin Luther, Dana Fuchs, Jim Sturgess, T.V. Carpio 
ŽANR:
Drama / Romansa / Glazbeni
PRODUKCIJA:
Derek Dauchy, Charles J. Newirth, Rudd Simmons
DISTRIBUCIJA:
Sony Pictures Releasing
TRAJANJE:
133 min
GODINA:
2007
WEB:
Across the Universe
IZDANJE:
dvd
KOMENTARI:

Re: ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe
mislim da uzrečica ide šakom i kapom :)
no to shvati samo kao primjedbu zavidnika nad još jednim sjajnim textom...
odlično
Komentar: Rommel 07.04.2008.

Re: ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe
Tipfeler, nezgodan, ha što se može...
Komentar: Stavko 08.04.2008.

Re: ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe
ali opet paše :)
Komentar: Rommel 08.04.2008.

Re: ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe
Odlicna recenzija!
Komentar: Yogi 08.04.2008.

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe

Recenzija: ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe ACROSS THE UNIVERSE
(Across the Universe)

ALL YOU NEED IS LOVE
Nekoć davno, mjuzikli su se snimali šapom i kapom, raspjevane ljepotice graciozno su šepurile svoja grlena pluća velikim ekranima, a sreći i šarenilu kao da nije bilo kraja. Julie Andrews stolovala je svijetom gdje se sve moglo reći kroz pjesmu, ples i nevino laprdanje o tradicionalnim vrijednostima patrijarhalnog kvazi društva, a njihove pjesme i njihovi snovi su ponosno stajali kao etalon vrhunskog celuloida sazdanog od planinskih lanaca dobrih namjera, dobronamjernih pjesama i još boljih antidepresiva za zbunjene mediokritetske mase izgubljene generacije poslijeratnog optimističnog vrlog novog svijeta.
ACROSS THE UNIVERSE / Across the Universe

Ali sva su ta ploveća kazališta, nevjeste, Oliveri i braća morala nestati u turbulentnom evolucijskom valu društvenih i svijesnih promjena, nešto se moralo dogoditi, jer tko bi cijelu vječnost želio miksati Martinije, peći mesne štruce, slušati Franka Sinatru i na grudima nositi dovoljno žice za izradu omanjeg transformatora. A što se mora nije ni teško. Ili pak jest?
Promjene su nužne, iako ne i (pitajte većinu ljudi) poželjne i uvijek dolaze u, naizgled, krivo vrijeme na krivom mjestu te su samim tim i toliko kaotične i nepredvidljive. Šezdesete i sedamdesete toliko su promijenile svijet da se iz današnje perspektive čini kako je posljednjih 25 godina bilo ništa drugo doli jedan dugi poslijepodnevni drijemež. Film je, naravno, cijelo to vrijeme pratio mijene, ljuljao se s društvenim previranjima, pratio revolucije, predvodio umjetničke evolucije, plesao u korak s glazbom, vikao na sav glas s novopečenim prorocima, umirao s legendama i definirao se kao posljednje utočište umjetnosti za široke mase. Mjuzikl je kao žanr dobio svog Fossea, Formana, Isusa SuperKrista, Tommyja te je čak i ona slavna (i već spomenuta) kraljica čednosti (koju su njeni obožavatelji smatrali toliko čistom da ne ide niti na WC) na velikom ekranu pokazala, ni više ni manje, nego svoje sise.

Ali kao i sva umjetnost, film, na našu sreću, još uvijek nije dosegao vrh, apsolut, svoj kraj i zbog toga ga toliko volimo, a ja sam sretan jer me još uvijek može potpuno iznenaditi, općiniti, oduševiti i natjerati me da se ponovno zaljubim u sve ono što vrijedi.

Julie Taymor sam prvi puta upoznao (iako tada nisam obraćao pažnju na njeno ime na odjavnoj špici) kada sam pogledao njeno prvo filmsko čedo, ekranizaciju Shakespeareove omražene (prve) „horror“ drame Titus Andronicus i jednostavno me pomela hrabrošću kada je doslovno spojila Stari Rim s modernim svijetom spojivši tako alfu i omegu fašizma, a Anthony Hopkinsa pretvorila u goreg monstruma od samog Hanibala. I ako me Titus pomeo, ona me Frida (njen drugi film) doslovno razvalila. Nikada niti prije niti poslije nisam vidio energičnost i hrabrost ispunjenu tolikom ženskom forcom i produktivnošću koja je završila spojena u svojevrsno Sveto Trojstvo (Frida/Hayek/Taymor) koje tek čeka svoje mjesto pod zvijezdama.

A tada je, očigledno, Julie ponovo nešto puklo i žena se otisnula u svoj najsuludiji projekt do sada. Odlučila je snimiti film (čitaj mjuzikl!!!) kroz čiju će nas radnju (doslovno) voditi glazba i tekstovi Beatlesa!!!, a slagalica koja je stvorena iz ideje trenutno je dostupna u svim videotekama (naši su distributeri pretpostavili kako ovaj film ne zaslužuje kino distribuciju te su ga odmah šiknuli na video?!?!).

Across The Universe premijeru je doživio prošle godine na Lennonov rođendan i popušio na većini blagajni nakon čega ga je većina kritičara sasjekla (osim Eberta koji mu je dao najveću ocjenu – iznenadio me stari lisac), odrekavši ga se poput bastarda ugledavši se, valjda, na oca glavnog lika u filmu. A upravo je neznani otac bio Judeov (tako je, svi likovi u filmu nose imena likova iz pjesama Beatlesa) motiv da iz liverpulskog brodogradilišta pobjegne u Ameriku u potragu za izgubljenim ocem da bi na kraju pronašao mnogo više, a nama pružio doživljaj koji je neusporediv s bilo čim. Vjerujte mi na riječ.

Za mjuzikle se pišu tekstovi i glazba, stoga nije teško voditi priču, ali slagalica koju je Julie složila sastoji se od već gotovih tekstova (koji nisu mijenjani za potrebe priče) i pjesama. I nevjerojatno, ali istinito u niti jednom trenutku ne pada u vodu. Da stvar bude bolja, Judeova priča o potrazi za ocem i pronalasku sebe, ljubavi, slobode i smisla krcata je točnim povijesnim događajima (kaotično razdoblje nereda u SAD, vijetnamski rat, ubojstvo MLK-a, neredi u Detroitu, rasizam, šovinizam, hippie pokret, LSD...) koji su kroz glazbu Beatlesa i likove pretvoreni u univerzalne poruke mira i ljubavi, protesta i pobune. Prepuna je također i referenci na same Beatlese i njihov rad u glazbenom i društvenom smislu (s obzirom da su stvarali upravo u tom vremenu) te usprkos svemu uspijeva biti zabavna, suluda, maštovita i potpuno neograničena.

Uz mlade zvijezde filma (svi pjevaju ono što vidite na ekranu, a većina songova je snimljena na setovima, uživo!) počašćeni smo i nekim stvarnim rock zvijezdama (Bono, Joe Cocker), a Eddie Izzard je izveo ulogu svog života. Soundtrack je, naravno, savršen, produkcija besprijekorna, dizajn filma sulud a uskršnjih jajca koliko hoćete.

Reći bilo što više i objašnjavati film i reference bilo bi glupo (kao što bi bilo glupo nekome prepričavati Sgt. Peppers) i iako Across The Universe nije savršen film on je toliko dobar da je i dobro što nije savršen i iako ima mnogo mana nosit će vas danima na svojim krilima samo ako se prepustite najluđem doživljaju godine. Na kraju sve ostaje na vama.

I na kraju riječ onima koji (još) ne poznaju Beatlese niti vrijeme kada su stvarali povijest: Jude, Lucy, Sadie, JoJo, Prudence i Max (uz naravno Lennona, McCartneya, Stara i Harisona) mogu reći mnogo više nego što se čini na prvi pogled, čak i ako ih ne poznajete u dušu (kao što ih poznaje autor teksta).

Strawbery Fields Forever!


P.S.
Mala opaska. Prijevod filma je katastrofalan. Osim što su songovi prevedeni slobodno i (većinom) netočno, prevedeni su samo djelomično tako da za ona koji ne poznaju riječi pjesama i ne znaju napredan engleski sve skupa pada u vodu s obzirom da je 80% filma ispričano kroz pjesmu. (Kako su ono Smithsi pjevali: Hang the DJ! – dalo bi se to – u stilu mjuzikla - i prepjevati :)


And in the End, the Love that you take is equal to the Love that you make
Lennon/McCartney
« povratak Stavko Kljun
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr