VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: MLADI U SRCU (Young at Heart )

Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
MLADI U SRCU
NASLOV ORIGINALA:
Young at Heart
REŽIJA:
Stephen Walker
SCENARIJ:
Stephen Walker
GLAVNE ULOGE:
The Young @ Heart Chorus, Bob Cilman
ŽANR:
Dokumentarni
PRODUKCIJA:
Walker George Films
DISTRIBUCIJA:
Motovun Film Festival
TRAJANJE:
107 min
GODINA:
2007
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: MLADI U SRCU / Young at Heart

Recenzija: MLADI U SRCU / Young at Heart MLADI U SRCU
(Young at Heart )

Ako ste do sad na YouTube servisu slučajno naletjeli na video clip, (ili vam je isti sjeo u inbox), a na kojemu grupa osamdesetogodišnjaka pjeva a capella neku od pjesama iz repertoara legendarnih Ramonesa, vrlo je vjerojatno da ste kao i ja pomislili da je riječ o kakvom reklamnom video spotu. Vođen tom mišlju rekao sam sebi; „Ma svaka čast onome tko je uspio okupiti ovu starčad i nagovoriti ih da nauče jedan pank standard“.
MLADI U SRCU / Young at Heart

No, spoznajom da nije riječ o kratkotrajnom projektu, već o pravom pravcatom bendu s dugogodišnjim stažom, a kojime ravna Bob Cilman, dobio sam želju ustati i zapljeskati čovjeku koji je oživio ovaj projekt, kao i samim njihovim akterima.
„The Young @ Heart Chorus“ mješoviti je zbor iz Northamptona (država Massachusetts) koji okuplja 25 ljudi u dobi od 70 do 90 godina života, a čiji se repertoar sastoji od pank i rock standarda u rasponu od Sonic Youta, preko Clasha i Ramonesa, do Coldplaya i Jimija Hendrixa. Britanski filmaš Stephen Walker odlučio se snimiti film o ovoj nesvakidašnjoj američkoj skupini. Proveo je s njima nekoliko tjedana prateći im probe za tradicionalni godišnji nastup u rodnom Northamptonu, zahvaljujući čemu smo dobili dokumentarac koji nam je približio sve probleme s kojima se ljudi u poznoj dobi susreću kako bi nastavili njegovati svoje prijateljstvo i druženje kroz pjesmu. Članovi zbora pred kamerama otvoreno pričaju o svom životu, svojim problemima, svojoj želji da i pod stare dane ostanu zaokupljeni nečim što ih ispunjava optimizmom čak i onda kad ostaju bez svojih najdražih prijatelja.

Stephen Walker do sad potpisuje režiju na 23 dokumentarca koje je snimio za kuće BBC i Channel Four, a među kojima su najviše uspjeha imali "Hiroshima: dan koji je potresao svijet", "Kako prevariti publiku: od punka do dirigiranja" (dobitnik nagrade BAFTA, Zlatne ruže u Montreuxu, Nagrade međunarodnog tiska za 2003) i "Hardcore". Režirao je i nekoliko TV drama, također za BBC, a od kojih je najpoznatija "Zatočenici u vremenu". Walker se bavi i spisateljskim radom; objavljene su mu dvije knjige: "Nagli udar: odbrojavanje za Hiroshimu" koja je ušla na listu bestselera u New York Timesu, te "Kralj Cannesa", urnebesnu priču o svom dvotjednom boravku na slavnom filmskom festivalu. Iskustvo i umješnost koje krasi Walkera vidljiv je i u ovom filmu.

Priča prati zbor na način kako bi se mogao zaokružiti i životni ciklus u čovjeka, pedantno dodajući sitne detalje iz intervjua s članovima ili stihovima iz pjesama koje zbor uvježbava, a pjesme baš neočekivano za dob izvođača svojim naslovima i tekstovima odaju živost i optimizam (Golden Years, Stayin' Alive, I Wanna Be Sedated, I Feel Good…). Sve to Walker brižno slaže gradeći film koji ne ostavlja ravnodušnim. Što je najbolje, Walker bježi od patetike, ne preže od istine, i ne ulaguje se publici. Sve prikazano sirova je stvarnost, život kakav jest sam po sebi, sa svim svojim radostima i padovima. U skoro sat i pol vremena, film bez većih problema u nekoliko navrata gledatelja dovodi u stanje ganuća što ne pamtim da sam doživio u bilo kojem filmu odgledanom posljednjih godina. Na premijeri u Motovunu (10. Motovun Film Festival) imao sam vrlo dobar pogled kako na projekcijsko platno tako i na samu publiku. Na prepunom motovunskom trgu u gledateljstvu je bilo nemoguće pronaći ravnodušan izraz lica. Ako smijem naglasiti, to se zove uspjeh.

Vrijedi napomenuti kako ovaj film ima jedan od najdojmljivijih otvorenja ikad viđenih u filmskoj industriji. Iz polumraka i u kontra svjetlu, prema mikrofonu se probija silueta izvođača koji pocupkuje (ili bolje rečeno šepa?) uz taktove gitarskog rifa grupe The Clash. Sam refren i konačno obasjana pozornica otkriva nam 92-godišnju baku koja srčano pjeva „Should I Stay Or Should I Go?“

Ovo je jedan od rijetkih filmova koji će vas istinski natjerati da se osjećate izvrsno. Prepun duha, urnebesnog humora, razgoljenih ljudskih sudbina, himna umjetnosti i slavljenju života, oda pankerima i rokerima čije su pjesme između ostalih, neke ljude nadahnule da u njima u pravom smislu riječi, pronađu razlog za život.

Mladi u srcu je najbolje od svega ogledanoga na kino repertoaru u ovoj godini. Ako do konca tjedna, kad završava Motovun Film Festival, ovo bude konačni pobjednik festivala ili barem pobjednik po glasovima publike, uopće neće biti iznenađenja. Publika na festivalima u Los Angelesu 2007. i u Atlanti ove godine već je iskazala svoju sklonost Mladima u srcu.
« povratak Zoran Žmirić
Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5Ukupan dojam: 5 / 5
© 2003 popcorn.hr