Arnold Schwarzenegger u osamdesetima nije bio samo jedan od najunosnijih, nego i najvažnijih američkih glumaca. Bilder iz Graza imao je u osamdesetima sreće i pameti da radi dobre projekte s dobrim redateljima, pa su neki njegovi filmovi iz tog razdoblja poput “Predatora”, dva “Terminatora”, “Conana” ili “Totalnog opoziva” zasluženo postali klasici. U devedesetima su se stvari promijenile. Opća razina holivudskog akcijskog filma je pala, Hollywood se okrenuo drugoj estetici, a sam Arnie ušao je u srednje godine. Okušao se kao komičar s prosječnim uspjehom, za uloge koje uključuju dramske elemente bio je nedostatno darovit, a akcijski filmovi koje je radio bili su mediokritetski. Tugaljivo prosječni filmovi poput “Erasera”, “End of Days” ili “Osmog dana” svjedoče da Schwarzeneggeru dešperatno treba jedan Mc Tiernan ili Milius.
Bez obzira na kontroverze oko filma, “Collateral Damage” tek je nastavak ove zamorne i prosječne niske. Austrijski bilder ovog je puta surađivao s iskusnim akcijskim zanatlijom Andrewom Davisom koji je u nekim slučajevima (“Bjegunac”) radio vrlo dobre filmove. Arnie je ovaj put čak imao i prostora za glumu, jer njegova uloga tugom zasljepljenog oca obitelji uključuje dosta dramskog. Unatoč svemu tome “Osveta” je tek gola gnjavaža, scenaristički nemaštovit, rutinski otaljan i pritajeno fašistički film.
Čovjek ima dojam da se oko “Osvete” nitko nije doista potrudio. Priča filma pravocrtna je i oslonjena na shematične motivske simetrije. Akcijski dijelovi su jedva korektni, pri čemu se gledatelj ne može oteti nevjerici kad gleda “običnog vatrogasca” Arniea kako svladava opake teroriste, gazi prašumsku divljinu i svladava divlje vodopade. Najgori od svega je, međutim, nimalo pritajeni rasizam koji filmom dominira. “Collateral Damage” hrani se američkim zazorom i predrasudama prema Trećem svijetu kao paklu potkupljivih činovnika, neklimatiziranih soba i političkih radikala. Osim na jednom mjestu “Osveta” uopće ne problematizira američku politiku u Latinskoj Americi. Kolumbijci su odreda prikazani kao prijetvorice, ubojice i fabrikanti kokaina, a trećesvjetski radikalizam ocrtan je kao smjesa narkodilerskog interesa i gole zavidne zlobe. U jednom trenutku čini vam se da se taj rasistički gard istapa, kad jedan od kolumbijskih likova (glumi je talijanska diva Francesca Neri) pomogne heroju. Ali, to je tek pričina.
“Osveta” je, ukratko, film glup, rasistički i plošan koliko i prosječni ratni film iz škole Sedlar-Senečić. Najžalosnije je u “Osveti” gledati nekoliko sjajnih glumaca (Johna Turturra, Eliasa Koteasa, Johna Leguizama) kako se koprcaju u epizodama bez glave i smisla. |