"RocknRolla" je skoro pa klasični stari Ritchie, nešto manje eksplozivan, no stilski opet izvrstan, posebice u realizaciji detalja, poput komprimirane scene seksa ili grafički fino riješene uvodne špice te više nego zadovoljavajućeg soundtracka. Usto, nazire se i prvi nešto slojevitiji Ritchiejev lik od njegovih dosadašnjih - onaj naslovni, rock zvijezda Johnny Quid, i to u fantastičnoj interpretaciji mladog britanskog glumca Tobyja Kebbella, ako ne jedinog onda barem glavnog razloga za gledanje ovog uratka.
Konačan rezultat kod Ritchieja kao autora ovisi podjednako o vještom baratanju slučajnostima krcatom radnjom kao i o inspiraciji u sobi za montažu. Dok za ovo drugo zasad nema zamjerki, kod prvog se obrazac pomalo izlizao i unatoč ponešto podbadajućim detaljima o ruskom bogatašu koji želi drmati Londonom i do čepa udrogirane rock zvijezde, nije to više dovoljno za lijepljenje najviše ocjene. Za najveći plus filmu ipak treba sagledati kompletnu sliku, u ovom slučaju čitav autorov opus, koji se opet vratio u sferu dobrog. Ujedno ovogodišnji Ritchiejev Sherlock Holmes odmah postaje vruća roba. |