VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: DIVLJA VOŽNJA (Driven)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
DIVLJA VOŽNJA
NASLOV ORIGINALA:
Driven
REŽIJA:
Renny Harlin
SCENARIJ:
Sylvester Stallone prema priči Jana Skrentnyja i Neal Tabachnicka
GLAVNE ULOGE:
Kip Pardue, Sylvester Stallone, Till Schweiger, Gina Gershon, Burt Reynolds
ŽANR:
Akcijski / Drama
PRODUKCIJA:
Franchise
DISTRIBUCIJA:
UCD
TRAJANJE:
116 min
GODINA:
2001
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: DIVLJA VOŽNJA / Driven

Recenzija: DIVLJA VOŽNJA / Driven DIVLJA VOŽNJA
(Driven)

U svjetskom prvenstvu CART automobila dva se vozača bore za titulu. Jedan je Nijemac Brandenburg (Schweiger) , dosadašnji prvak. Drugi je daroviti debitant Bly (Pardue) koji sezonu počinje odlično, ali upada u psihičku krizu. Njegov šef tima Henry (Reynolds) poziva kao drugog vozača veterana Tanta (Stallone) vjerujući da ovaj može srediti mladića.

DIVLJA VOŽNJA / Driven

Zaboravite "24 sata le Mansa", zaboravite "Dane groma". Prema filmu "Driven" svi dosadašnji automobilistički filmovi činit će vam se kao dokumentarci o kasačkim utrkama pušteni na slow motion. Jedan američki kritičar napisao se da dok gledate "Driven" prsti pavlovljevskim instinktom počnu micati kao da prebirete po joysticku. To je posve istina.
slika
slika_2

Istina je i to da će se petnaestogodišnjacima nabijenim testosteronom "Driven" neizmjerno sviđati. Ali tu postoji mali problem: film preliven oktanskom tekućinom trebalo je naseliti i nekim ljudima. E, a to s ljudima - to je već teži problem.

„Driven“(Divlja vožnja) proizvod je dvojice ljudi koji su već odavno u srcu holivudske trivijale. Sylvester Stallone kao glumac i autor proslavio se ponajviše sportskim filmovima, a u „Driven“ se pojavljuje u obje uloge koje su ga uzdigle - scenarist je i glumac. Režiju ovog razorno brzog i tehnološki zahtjevnog filma nije, međutim, preuzeo sam. Prepustio ju je Rennyju Harlinu, čovjeku kojeg su jamačno zapamtili oni koji pomljivije gledaju oskarovske večeri. Finca Harlina teško je ne primijetiti tijekom takvih večeri, što zbog njegove gorostasne stature i duge svijetle kose, što zbog njegove ženske pratnje. Kalifornijski womanizer, importni viking i srednjestrujaški režiser, Harlin se u tvornici snova afirmirao upravo filmovima kakve kritičari preziru, a muški adolescenti obožavaju. Svi njegovi naslovi („Cliffhanger“, „Umri muški 2“) macho su sanjarije o nabildanim herojima, muškim šampionima u vrtoglavoj akciji - bilo to vješanje po dolomitskim vrhovima, ronjenje, mačevanje ili rat s teroristima. Od svih Harlinovih filmova najbolja su dva koja je načinio u privatnoj produkciji sa suprugom Geenom Davis, ŤLong Kiss Goodbyeť i gusarski spektakl „Cutthroat Island“ Oba su, međutim, financijski izdušila i Harlin je ponovo postao najamnik-imigrant. Estetsku ćud svejedno nije promijenio, a živ dokaz za to je „Driven“

Jer, i „Divlja vožnja“ je šampionska mačo fantazija u kojoj je homoerotska komponenta jedva prikrivena. Trojica junaka filma su svjetski prvak u CART utrkama Brandenburg (Till Schweiger), njegov mladi izazivač Bly (Kip Pardue) i stari veteran Tanto (Stallone) kojem je posao taktički pomoći Blyu. Premda bi između trojice muškaraca trebala postojati stanovita drama, sukob i razmirice, već na polovici filma postaje vam jasno da ni CART bodovi, ni fotoreporteri, ni divizije plavuša koje se motaju oko boksova trojicu frajera ne mogu odvući od najveće svetinje, a to je muško buddy buddy savezništvo. U tom je smislu ŤDrivenť idealan film za muške koji žene tjeraju iz kuće kad im škvadra dolazi gledati utakmicu.

Renny Harlin vrhunski je tehnokrat, i to se u „Divljoj vožnji“ vidi. Kombinirajući dokumentarne snimke s desetak CART utrka, prizore stvarne vožnje i računarsku simulaciju, finski redatelj načinio je brzinski spektakl koji uvjerljivošću, tempom i živopisnošću posramljuje sve poznate automobilističke filmove. Čovjek bi mogao pomisliti kako u toj jurnjavi neće biti vremena za karaktere i dramu. Uzme li se u obzir da u prvih pola sata čujemo gotovo jedino sportske komentatore u offu, možda je i tako. Nažalost, voljeli bismo da je iz filma cidokorom istrijebljeno i ono malo drame i „psihologije“što je „Driven“sadrži. Harlinovu oktansku brijačinu, naime, pubertetlija u nama može podnijeti. E, ali kad počnu dramska čvorišta, poučni dijalozi i navodno seciranje karaktera - onda ŤDrivenť postaje doista grozan. U tom je smislu „Divlja vožnja“ spolno inverzna inačica izbora za miss: sve je lijepo i krasno dok živalj pod reflektorima ne počne govoriti.

U takvim filmovima glumci nemaju što glumiti, oni moraju biti. Takvo što ponajprije je uspjelo onima koji imaju najviše karizme i najmanje linija dijaloga - recimo Burtu Reynoldsu. Mnogo manje sreće imao je Stallone: uloga koju je sam za sebe napisao daleko je nadvisivala glumačke sposobnosti simpatičnog Rockyja. Stallone je na sreću ili na žalost ono što jest: puno mu više vjerujemo u cockpitu bolida, nego kad glumi mastera Yodu mladom vozaču vruće krvi.

slika_3
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr