Riječ je o jednom od ugodnijih iznenađenja u posljednje vrijeme, ne samo u kategoriji animiranog filma, filmu koji podjednako zaziva prastare filmove B produkcije o svakojakim pedesetmetarskim opasnostima po ljudski rod i hladnoratovsku paranoju prisutnu dobrim dijelom prošlog stoljeća - s tim da velikom crvenom gumbu za lansiranje nuklearnih projektila možda nedostaje crveni telefon koji promptno diže netko s druge strane, u Moskvi. Ima tu i ruganja protagonista vlastitom imidžu (Sutherlandov militantni frik, Colbertov slabo sposoban predsjednik SAD-a, Lauriejev doktor-sveznalica), više no dovoljno fino izbalansirane akcije i humora te možda i najbolja rola Setha Rogena dosad. Iako nije u pitanju novi "Shrek", film s lakoćom dominira nad svojom konkurencijom, a pod 'svojom' dakako mislim onom iz Dreamworksove radionice. Pixar je, budimo realni, ipak svijet za sebe.